Zoran Milanović, tijekom svoje vladavine kao premijer, ostavio je Hrvatsku u stanju koje se može usporediti s brodom koji tone, dok kapetan svira violinu. Njegova nesposobnost da upravlja Hrvatskom 2014. godine rezultirala je s više od 330.000 nezaposlenih, što nije bio samo statistički podatak, već tragedija za tisuće hrvatskih obitelji. Ova brojka nije samo refleksija ekonomske neefikasnosti; ona je simbol sustavnog zanemarivanja temeljnih potreba naroda, stoji u priopćenju Marka Milanovića Litre.
S druge strane, Andrej Plenković i njegove vlade, fiktivno su smanjili broj nezaposlenosti, no zapravo nisu riješili ništa. Smanjenje nezaposlenosti nije bilo plod vizionarske politike ili gospodarskog preporoda, već posljedica masovnog iseljavanja Hrvata i uvoza stranih radnika. Plenkovićev “uspjeh” je, u stvarnosti, priča o propuštenim prilikama i politikama koje su Hrvatsku ostavile napuštenom, s obiteljima razdijeljenim po cijelom svijetu.
Zanimljiva je i pozicija Zorana Milanovića koji je na funkciju predsjednika države izabran uz podršku ljevice, da bi, suočen s gubitkom podrške birača zbog Plenkovićevog skretanja lijevo, preko noći okreno ploču i počeo glumiti hrvatskog nacionalista koji se sukobio gotovo sa svima koji su ga podržali kao kandidata za predsjenika. Ovaj nagli zaokret nije ništa drugo osim političke egzibicije, podobne za cirkuske arene, a ne za ozbiljnu političku scenu. Uopće me ne bi čudilo da su novu akrobaciju oko njegove alibi kandidature za premijera usuglasili zajedno upravo Plenković i Milanović. Jer vidimo da jedino HDZ i SDP imaju koristi od njegove “kanidature” i to sve u cilju održavanja duopola u Hrvatskoj.
Što se tiče zlonamjernih spinova koji sugeriraju da će koalicija MOST-a i Suverenista podržati Milanovića nakon izbora. Iako se većina političara ne želi jasno očitovati o određenim pitanjima tijekom kampanje, nikada se nisam ustručavao izreći ono što mislim. Stoga, koristim ovu priliku da vam kažem: Prije će mi se ruka osušiti nego što ću je dići Zorana Milanovića!
Iako dijelimo prezime, Milanovići iz Glavica i Milanovići Litre iz Otoka nalaze se na suprotnim stranama, ne samo Cetine već i političkog spektra. Dok su Milanovićevi preci provodili kolektivizaciju u Jugoslaviji i uživali u privilegijama, moja obitelj je nosila stigmu državnog neprijatelja zbog naše jasne nacionalne svijesti i bila ponižavana.
Milanovićeva politička karijera i ponašanje primjer su onoga što Hrvatska mora odbaciti ako želi graditi bolju budućnost. Nikada ne reci nikada, ali u slučaju Zorana Milanovića, s jasno i nedvosmisleno mogu reći: NIKADA,, zaključuje Marko Milanović Litre.