Kajanje i praštanje je preduvjet za dobru hrvatsku politiku

Hrvatska je politika izgubila osjećaj za kajanje i praštanje. Dok vlast ne priznaje nikakve propuste i ne pokazuje osjećaj za kajanje, oni u opoziciji ne praštaju niti žele vidjeti ono što je dobro u aktualnoj politici.

Piše: dr. fra Luka MarkovićKatolički tjednik

Kad antički filozof Aristotel kaže da je čovjek „zoon politikon“ (društveno biće), misli na to da je svaki pojedinac kao socijalno stvorenje pozvan sudjelovati u kreiranju društva. U tom kontekstu nužno je baviti se i politikom, jer često politika određuje stanje društva. Onaj tko se distancira od nje, drži se po strani, snosi također odgovornost za ono što će se događati u budućnosti.

Rađanje kao dar i mogućnost

Za razliku od Heideggerova protežiranja pojma „Sein zum Tode“ („Biti u odnosu na smrt“), koji govori o tome da postojanje uključuje i konačnost, filozofkinja Hannah Arendt na prvo mjesto stavlja natalitet (Gebürtlichkeit), važnosti rađanja. U djelu Vita activa piše o rađanju kao daru, ali i mogućnosti. Naime, rođenjem čovjek dobiva priliku ostvariti se, biti aktivan u društvenom životu. Arendt, iako nije kršćanka, veže ljudsku djelotvornost u evanđeoskom duhu uvijek uz onoga drugoga. Upravo u zajedništvu s tim drugim pojedinac je sposoban svojim djelovanjem učiniti svijet humanijim. Arendt ne poziva čovjeka da bude profesionalni političar, ali ga upozorava da je od velike važnosti njegovo sudjelovanje u oblikovanju društvenog života, to jest sudjelovanje u političkom određivanju pravca društvenih događanja. Također, u evanđeoskom duhu govori kad upozorava da je u ljudskom životu sposobnost praštanja nužnost, jer onaj koji je djelotvoran čini i pogrješke. Bez praštanja, s obzirom na ljudsku nesavršenost, svijet bi završio u kaotičnom stanju mržnje.

Iz njezina promišljanja i današnji bi čovjek mogao naučiti puno – mogao bi shvatiti da svoju budućnost ne smije povjeriti u ruke profesionalnih političara bez vlastita sudjelovanja. Ovo se ne odnosi samo na važnost izlaska na izbore, nego i na korištenje osobne slobode da bude kritično djelotvoran kako bi se politika usmjerila u onom pravcu koji je dobar za čitavo društvo. Kritičnost mora biti svojstvo slobodna, samosvjesna i aktivna građanina.

Poruka političarima u Hrvatskoj

U duhu razmišljanja slavne filozofkinje moglo bi se proučiti i današnjim političarima u Hrvatskoj, koji su često obuzeti jakim sebeljubljem – uvjereni kako sve znaju i mogu, da čuju razmišljanja građana, pa ako treba i političkih protivnika, ali isto tako da budu sposobni praštati i kajati se za propušteno. To da je nekomu povjerena vlast, ne znači da je time postao i nepogrešiv.  Ali isto tako i onaj koji pretendira na sudjelovanje u vlasti mora biti svjestan svojih ljudskih nedostataka. Nažalost, hrvatska politika je izgubila osjećaj za kajanje i praštanje. Dok vlast ne priznaje nikakve propuste i ne pokazuje osjećaj za kajanje, oni u opoziciji ne praštaju niti žele vidjeti ono što je dobro u aktualnoj politici. Zapanjujuća je činjenica da su nekima u opoziciji – barem tako izgleda na prvi pogled – bliži oni kojima su puna usta demokracije i ljudskih prava dok istovremeno šute o patnji hrvatskog čovjeka u vrijeme komunizma, a vladajućima draži ignoranti srpske agresije na Hrvatsku nego domoljubna opozicija. Istina, politika se često temelji na umijeću laži, pa i u onim najdemokratičnijim zemljama svijeta. No, ipak zdravo društvo više drži do istine, čak i tada kada boli.

Specifičnost Hrvatske

Nažalost, hrvatski političari često ne shvaćaju da Hrvatska nije u istoj poziciji kao uhodane demokratske države u kojima sve uglavnom ovisi o struci. U Hrvatskoj još uvijek puno toga ovisi i o ideologiji, kao i o ponašanju susjeda. Zato nije beznačajno tko će kreirati budućnost hrvatskog naroda. Hoće li to biti oni koji u Europskoj zajednici vide, ponekad i nekritično, samo pozitivne stvari ili oni koji, tko zna iz kojih razloga, u njoj vide samo tamu? Hoće li to biti oni koji još uvijek vjeruju da su svi partizani bili antifašisti, i pored tolikih zločina koje su učinjeni u ime komunističke ideologije, ili oni koji misle da je prošla opasnost od „srpskog sveta“? Ili možda oni koji su uvjereni kako je europska liberalna ideologija najveća opasnost po Hrvate, pa ne vide moguće probleme koji bi mogli doći od Orbana i njemu sličnih susjeda?

Vrijeme je…

Gdje je izlaz? U onoj mudroj evanđeoskoj misli, o kojoj govori i Hannah Arendt, kad upozorava na važnost kajanja zbog propusta i pogrešaka, ali i sposobnost praštanja onih koji žele sudjelovati u upravljanju državom. Nesposobnost kajanja i praštanja, koja je često odraz slijepe političke narcisoidnosti, samo može otvoriti prostor za one koji se nisu naučili nikada kajati, koji još uvijek imaju svoje čudne poglede na hrvatsku prošlost. I jedni i drugi, i vlast i domoljubna opozicija, morali bi shvatiti da u Europskoj zajednici nije sve savršeno, ali nije niti loše. Dok Europska zajednica natura manjim narodima, pa i Hrvatima, pojedine upitne liberalne vrijednosti, ne bi trebali zaboraviti oni koji na nju gledaju sa skepsom da je na drugoj strani jamac sigurnosti Hrvatske. Orban može nekima biti simpatičan zbog kontinuiranog protivljenja europskoj politici i navodne borbe za kršćanske vrijednosti ali ne bi se smjelo zaboraviti da Hrvatska u susjedstvu ima podosta „Orbana“ koji u odnosu na teritorijalni njezin integritet razmišljaju više u prošlosti nego u budućnosti.

Što reći na kraju s obzirom na kajanje i praštanje? To da oni koji više vole Srbiju nego Hrvatsku ne bi smjeli biti bliži hrvatskim strankama od onih koji su umirali za nju, pa čak niti tada kad ovi pretjeruju s kritikom. Ali ni domoljubnim strankama u opoziciji ne bi trebali biti bliski oni koji još uvijek žale za diktatorom Titom i šute dok pojedinci iz njihovih redova govore kako je na Bleiburgu pobijeno „hrvatsko smeće“. Vrijeme je da se u hrvatskoj politici dadne više prostora istinskom domoljublju i mudrosti pred samodopadnošću i uvjerenjem kako onaj drugi ne zna ništa. Vrijeme je da hrvatski političari shvate da se kod izbora ne radi prioritetno o njima, nego o hrvatskom narodu.

Najčitanije

Danijela Tomičić: Nismo svjesni koliko oko nas ima prirodnih fenomena

HPD Prenj 1933. Mostar, u suradnji sa Stanicom planinarskih...

Ubavka Prusina: Glas je najdublja veza s nama samima

Ubavka Prusina živi i radi u Mostaru. Glazbenu akademiju...

U zagrebačkoj crkvi kršteno više filipinske djece nego naše

Da su se Filipinci itekako dobro snašli u Hrvatskoj,...

Zvonko Milas uputio poruku za Hrvate koji žive izvan RH

Nositelj liste HDZ-a za izbor zastupnika u Hrvatski sabor...

Mislav Kolakušić odlazi, ali Hasanbegović ipak neće u Sabor

Predsjednik stranke Pravo i pravda Mislav Kolakušić je danas...

Plenković potvrdio: Bit ću prvi na listi za Europski parlament

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković potvrdio je danas višednevnu neslužbenu...

Mario Viscovich vodstvu DP-a: Mičite me!

Predsjednik županijskog ogranka Domovinskog pokreta (DP) u Primorsko-goranskoj županiji Mario Viscovich odbio je...

IDS okupio neobičnu koaliciju za EU izbore

IDS-ov europarlamentarac Valter Flego potvrdio je u ponedjeljak Hini da su...