Nakon ponovljenog zahtjeva Vladi HNŽ za mirenjem, iz Vlade su se dopisom od 02.07.2024. godine oglasili kako nema potrebe ni za štrajkom, ni za mirenjem, ni za nezadovoljstvom jer u „naše poduzeće cvjeta cvijeće“, samo mi to ne znamo. Na dosadašnjim sastancima predstavnici Vlade su nas uvjeravali kako inflacije nema, pa tako ni potrebe za povišicom. Pa zašto je onda gospodo, Vlada FBiH donijela odluku o isplati jednokratne pomoći radnicima u iznosu od 2 500 KM za ublažavanje inflacije? Zašto je taj iznos ove godine duplo veći nego prošle, nego zato što se inflacija povećala u odnosu na prošlogodišnju?
Iako odluka o jednokratnoj pomoći po odluci Vlade FBiH nije dio Kolektivnog ugovora, gotovo sve županije su isplatili ukupan ili djelomičan iznos pomoći, osim Vlade HNŽ. Zašto svi druge županije, osim HNŽ-a, povećavaju plaću ako nema inflacije? Napominjemo da svi oni imaju potpisane kolektivne ugovore, ali sve vlade sa svojim sindikatima dogovaraju i potpisuju povišicu. Sve osim „naše“. To je dokaz sramotnog odnosa „naše“ Vlade spram obrazovanja.
Jedina smo županija u kojoj nema promoviranih mentora i savjetnika, a Vlada u dopisu piše da je takvima umanjena norma za jedan ili dva sata. Iako smo na svim sastancima tražili da se u prava vrate promovirani mentori i savjetnici, ponuđen nam je sramotno mali broj onih koji bi ponovo prošli proces ocjenjivanja i to za 3 i 5 % dok u drugim županijama imaju i po 10 i 15% na plaću.
Obzirom na to kada je potpisan Kolektivni ugovor i da je dva puta produžavan, vrijeme za sistematske preglede je gotovo isteklo.
Neraspisivanje natječaja na neodređeno ljudima koji rade po 8 i više godina u školi je najveća sramota. Ljudi preko ljeta ostanu zakinuti za dvije plaće i sva ostala prava, a o tome u dopisu ništa ne navodite.
Sramotna je i isplata tužbi obzirom da na red dolaze tužbe iz 2012. godine. Zar bismo s tom dinamikom isplate, po vama, trebali biti zadovoljni? Napominjemo da se ni tužbe ne spominju u Kolektivnom!
U dopisu od 02.07.2024. godine Vlada zahtjeva da Sindikat iskaže „stav vezano za važeći Kolektivni ugovor u smislu njegovog važenja odnosno raskidanja (otkazivanja) i otpočinjanja pregovora radi donošenje novoga“, uz tvrdnju „kako u ovom trenutku ne postoje uvjeti za pokretanje štrajka niti za pokretanje procedure za formiranje mirovnog vijeća“, „zbog toga što Vlada HNŽ ispunjava svoje obaveze iz važećeg Kolektivnog ugovora“.
Ovakve teze ukazuju da Vlada ne da nije spremna riješiti problem, koji očito postoji između Vlade i radnika u školstvu, već i da svoje razmišljanje usmjerava ka produbljivanju toga problema, usmjeravajući činjenice i svoju energiju u tvrdnje o neopravdanosti štrajka.
Niti jedna od naprijed navedenih teza u dijalogu između Vlade i Sindikata nije ispravna, niti je zasnovana na pozitivnim propisima. Naime, ukazuje se na slijedeće:
Države potpisnice Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima obavezale su se osigurati pravo na štrajk (član 8. Pakta), a pravo radnika na štrajk Bosna i Hercegovina je preuzela i potpisivanjem Europske socijalne povelje (član 6. Povelje).
„Pravo na štrajk predstavlja osnovno pravo radnika i njihovih organizacija ukoliko se koriste kao (zakonito) sredstvo zaštite njihovih ekonomskih i socijalnih interesa“ (v. Komitet za slobodu udruživanja Međunarodne organizacije rada, Geneva, International Labour Offi ce, Fifth (revised) edition, 2006. godine, str. 109.).
Sindikat ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga radi zaštite, kao i sa svrhom zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa svojih članova (član 2. stav 1. Zakona o štrajku FBiH i član 156. stav 1 Zakona o radu FBiH).
Organiziranje i sudjelovanje u štrajku organiziranom u skladu sa Zakona o štrajku, kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata o štrajku, ne predstavlja povredu ugovora o radu (član 3. Zakona o štrajku FBiH).
Poslodavac može podnijeti zahtjev nadležnom sudu radi zabrane organiziranja i provođenja štrajka suprotno odredbama Zakona o štrajku, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata o štrajku (član 106. Zakona o radu).
Kolektivni radni spor je spor nastao u vezi sa zaključivanjem, primjenom, izmjenom ili dopunom, odnosno otkazivanjem kolektivnog ugovora, donošenjem i primjenom pravilnika o radu, ostvarivanjem prava na sindikalno organiziranje, osnivanjem vijeća zaposlenika i drugim kolektivnim pravima (član 2. tačka f. Zakona o mirnom rješavanju radnih sporova FBiH).
Shodno svemu navedenom više je nego očito da Sindikat ima legitimno pravo organizirati štrajk u cilju ostvarivanja prava svojih članova.
Uostalom (mada to nije niti presudno za zakonitost štrajka), prava radnika koja se žele ostvariti u najavljenom štrajku nisu regulirana važećim Kolektivnim ugovorom, odnosno ostvarivanje nekih od tih prava nailazi na opstrukciju o strane Vlade (jednokratna pomoć, povećanje koeficijenata, pravovremeno raspisivanje konkursa na neodređeno, mentorstvo i dr.).
Ovim Vas iznova pozivamo na dijalog i da prestanete otežavati pravo na organiziranje štrajka, i ne dozvolite da neko drugi izvan „kuće“ rješava naša mimoilaženja, i time bespotrebno stvorite okruženje bez dijaloga, okruženje napetosti, neizvjesnosti i sukoba.