Izbori za Europski parlament u Francuskoj jasno su pokazali da je balon moći predsjednika Emmanuela Macrona ispuhan, nova francuska politička zvijezda zove se Jordan Bardella.
Bardella, 28-godišnji predsjednik stranke Nacionalnog okupljanja RN, već neko vrijeme visoko je na ljestvici popularnosti među Francuzima. Europski izbori to su potvrdili, RN je dobio trećinu svih glasova u Francuskoj. Točnije, povjerenje toj stranci iza koje stoji Marine Le Pen dalo je 31,4 posto Francuza koji su izišli na izbore.
U odnosu na prošle izbore, to je povećanje za čak 8,1 posto. Na temeljite promjene u odnosima moći u Francuskoj ukazuje i činjenica da je povjerenje birača u RN više nego dvostruko koje je dobila lista predsjednika Macrona. On je uspio prikupiti tek 14,5 posto glasova, 7,8 posto manje nego na prošlim izborima za Europski parlament.
Macron ostaje na vlasti, ali mu je budućnost neizvjesna
Macron je u tim okolnostima učinio ono što je jedino razumno, odlučio je raspustiti parlament i raspisati nove parlamentarne izbore. To međutim ne znači da predsjednik, koji je u Francuskoj čelnik izvršne vlasti, također odlazi s dužnosti. Ali nije isključeno.
Za razliku od većine drugih europskih država, koje su redom parlamentarne demokracije, Francuska je predsjednička demokracija. To znači da je u Francuskoj sustav u kojemu zakonodavna i izvršna vlast, parlament i predsjednik, dijele ovlasti, za razliku od parlamentarnih sustava u kojima parlament nadzire izvršnu vlast.
U praksi, posebice u francuskom modelu, to znači da predsjednik najčešće nadzire parlament, putem vlastite stranke koja upravo služi ponajprije učvršćivanju predsjednikove moći.
Težak poraz na europskim izborima za Macrona je pokazatelj da mu se moć topi. Čitavi sustav njegova političkog utjecaja, od predsjedničkog ureda, preko parlamenta, vlade, u Francuskoj utjecajne državne uprave, do gospodarskih čimbenika i drugih društvenih institucija, u kratkom vremenu od potpune dominacije pretvorio se u papirnatog tigra.
Unutarnji problemi, posebice oni socijalni, povezani s posljedicama useljavanja, zajedno s vanjskopolitičkim prilikama i nesposobnošću Macrona da zadovolji francuske geostrateške ambicije, doveli su do toga da mu birači nakon godina slave počinju okretati leđa. I to hametice.
Pokušaj spašavanja broda koji tone
Macronova odluka da raspiše izvanredne izbore pokušaj je spašavanja broda koji tone, zaustavljanja negativnog trenda za njegov establishment. Macron se nada da će na unutarnjim parlamentarnim izborima, za razliku od europskih, doći u prvi plan drugi prioriteti i da će birači drugačije reagirati.
No, kakav god bio rezultat tih izbora, to ne znači automatski odlazak Macrona s velike pozornice. Raspuštanjem parlamenta sam Macron nije dao ostavku, on ostaje u sedlu. Barem zasad.
Predsjednik formalno ne ovisi o parlamentarnim izborima, ali bi oni ipak mogli, u slučaju negativnog ishoda, zapečatiti njegovu sudbinu. Moć predsjednika ovisi o njegovu utjecaju u parlamentu, u tomu je ključ.
Macron je prije dvije godine ponovno izabran na petogodišnji mandat. Nešto kasnije iste godine izabran je i novi parlament. Sadašnji novi parlamentarni izbori, u slučaju da i na njima loše prođe kao na europskim, značili bi da bi Macron u tri preostale godine svoga predsjedničkog mandata morao računati na “tvrdu kohabitaciju”, odnosno da bi imao parlament protiv sebe. To bi, u sadašnjim okolnostima, politički teško preživio.
Bardella je privukao čak trećinu birača
Kakva god bila Macronova dalja sudbina, mnogi Francuzi vjeruju da znaju tko će mu biti nasljednik. Mladi i ambiciozni Jordan Bardella predvodi RN koji je privukao čak trećinu francuskih birača. Takvu potporu Macron nikad nije imao, osim u drugom krugu predsjedničkih izbora.
Iako je još uvijek u sjeni dugogodišnjeg zaštitnog lica i po mnogima još uvijek stvarne vladarice stranke, Marine Le Pen, Bardella se sve više identificira s ulogom predvodnika.
On uživa zaštitu Marine Le Pen. I to u onome što mu je u ovom trenutku najpotrebnije, u izbijanju na prvi plan i preuzimanju uloge vođe.
Le Pen se pobrinula da se unutar stranačke strukture uklone sve prepreke Bardellinu vodstvu. Za ugled u javnosti pobrinuo se on sam. Rječit i okretan, Bardella uporno osvaja naklonost stranačkih simpatizera i, sve više, Francuza koji su u potrazi za novim političkim perspektivama.
Macronov klijentelistički sustav, s osloncem na europski politički establishment, kod Francuza u ovom trenutku ne prolazi. Traje potraga za novim smislom nacionalne politike usljed beznadne napetosti vezane u prvom redu za posljedice useljavanja.
Bardella daje odgovore na brige mnogih Francuza
Nadalje, u europskim okvirima, vladavina etabliranih političkih snaga i dalje je neupitna, ali ju, to su jasno pokazali ovi europski izbori, nagriza nepovjerenje vezano za temeljna pitanja europskih društava. To se nepovjerenje očitovalo u jačanju desnih stranaka, a napose upravo u Francuskoj.
Nacionalno okupljanje, politička snaga koju je svojedobno pod nazivom Nacionalna fronta pokrenuo Jean-Marie Le Pen, otac Marine Le Pen, dugo je tražio svoje mjesto u francuskom političkom podneblju.
Marine Le Pen preuzela je stranku od oca, izbacila ga iz stranke, preimenovala ju i dala joj novi profil. Stranku, koja je bila na glasu kao krajnje desna, pretvorila je u konzervativnu političku snagu koja još uvijek izaziva nepovjerenje etabliranih čimbenika ali je, posebice nakon najnovijih europskih izbora, Francuska bez nje nezamisliva.
Bardella je očito projekt Marine Le Pen, njegovo profiliranje kao stranačkog čelnika svojevrsni je završni čin etabliranja RN-a kao nezaobilaznog, možda čak i vodećeg, političkog čimbenika u zemlji.
Bardella nudi ono što Macron ne posjeduje
Macron je u vrijeme prvih izbora za predsjednika vrijedio kao miljenik sviju. Njegova politička karizma temeljila se na tome da je bio u dobrim odnosima baš sa svakim. Nikome se nije zamjerao, to je bila podloga njegova političkog utjecaja.
Francuski predsjednik ne može se ne zamjerati, posebice u okolnostima teških unutarnjih i vanjskih izazova, u vremenu kad politika općenito traži nove oslonce i vrijednosna usmjerenja.
Bardella nudi upravo ono što Macron ne posjeduje, jasan opis političkih izazova, od migracija do Ukrajine. I političku strast.
Promatrači u Francuskoj bilježe još jednu zanimljivost. Konzervativne, a posebice desne političke opcije tradicionalno izazivaju zazor kod većine mladih. U slučaju Bardelle, događa se upravo suprotno, on je okružen simpatijama mladih ljudi, upravo onih koji tek dolaze na birački popis.
Privukao simpatije mladih Francuza
Čini se da se napokon pojavio netko tko će francuskoj mladeži, kao i onoj u brojnim drugim dijelovima Europe, ponuditi barem razumijevanje za brige koje ih muče. A to su u prvom redu uvjeti života u sve napetijim socijalnim okolnostima, posebice u kulturološkom srazu za koji društvene elite uglavnom tvrde da uopće ne postoji.
Bardella govori jezikom mladih ljudi, ne ustručava se primiti vrući krumpir migrantskog problema koji u Francuskoj tinja već više od pola stoljeća i sve je vrući. Ne mari za političku korektnost kad je riječ o temeljnim brigama građana.
A u vanjskoj politici, nastoji okupiti saveznike pri definiranju novog lica Europe.
Izbori za Europski parlament samo su trenutak u aktualnom traganju za dugoročnim političkim rješenjima u Europi.
To se odnosi i na Francusku. Ne može se predvidjeti ishod parlamentarnih izbora, ali nastavak temeljitih promjena ne bi nikoga trebao iznenaditi.
Macronova politička filozofija Francuzima je sve manje razumljiva, a Bardella se javlja kao predvodnik novih strujanja koja u Francuskoj samo čekaju na jasno političko oblikovanje.
Nitko ne može sa sigurnošću reći da će mu to poći za rukom, da će se RN nametnuti kao demokratska snaga koja rješava probleme ne izazivajući još veće. Ali Macron mu svojom slabošću zasad otvara prostor. Valja zapamtiti ime Jordan Bardella.