Na poticaj Odbora za branitelje Gradskog vijeća Širokog Brijega donesena je odluka o proglašenju 7. svibnja Danom hrvatskih branitelja Grada Širokog Brijega. Tog nadnevka 1991. godine Širokobriježani su u mjestu Polog zaustavili kolonu tenkova i oklopnjaka takozvane JNA. Tim činom pokazali su kako nije važno protiv kolike se sile boriš, nego koje svetinje braniš. Odvažnim Širokobriježanima priključili su se brojni žitelji susjednih hercegovačkih mjesta.
Što se sve događalo
Tog 7. svibnja iz smjera Mostara krenula je kolona od 80-ak tenkova, oklopnjaka i 25 vozila takozvane JNA u smjeru Širokog Brijega. Širokobriježanima je bilo potpuno jasno kako je ta kolona, pod izgovorom vojne vježbe, bila u funkciji zaposjedanja položaja kako bi se presjeklo Republiku Hrvatsku na dva dijela i kako bi se potom strategijom kliješta zdrobio južni dio Hrvatske, Hercegovine i svih dijelova BiH na kojima žive Hrvati i Bošnjaci.
Goloruki građani svojim su tijelima stali pred tenkovske grdosije vičući: “Nema prolaza, nema prolaza”, a kamioni Boksita, Obnove, Transporta, privatnih poduzetnika i autobusi Autoprijevoza onemogućili su prolazak kolone tzv. JNA, vojne sile koja se stavila u službu Miloševićeva velikosrpskog projekta.
Dobro se sjećamo tog svibanjskog jutra. Krenuli smo u dopisništvo Večernjeg lista u Splitskoj ulici u Mostaru i vidjeli zahuktalu kolonu SMB-grdosija. Čuli smo da se kreće u smjeru Širokog Brijega. Ubrzo smo nazvali Hrvatski radio – Radiopostaju Zagreb i izravno se uključili u program, priopćavajući javnosti o kretanju tenkova i oklopnjaka JNA.
Kolega Veso Vegar, također tadašnji suradnik Večernjeg lista, javio se u program Radiopostaje Split. Tog jutra bilo je sazvano zasjedanje Skupštine općine Široki Brijeg. Nazvali smo Skupštinu općine i doznali da su zastupnici već u Pologu s golorukim građanima koji su stali ispred kolone tenkova i oklopnjaka, piše Večernji list.
U knjizi “Rat je počeo prije” Zdenka Ćosića stoji kako je Anđelko Mikulić, tadašnji predsjednik Skupštine općine Široki Brijeg, uzeo megafon i s balkona općinske zgrade obratio se građanima koji su se zatekli u blizini te viknuo: “Želim vam reći da nam u nenajavljeni posjet dolaze tenkovi!”
U knjizi dalje stoji kako je neobičan način oglašavanja odmah privukao pozornost prolaznika. Mikulić je dalje kazao: “Učinite kako vam srce nalaže. Ja ću isto to učiniti!” Vidjevši da se nešto događa, ljudi su izlazili iz obližnjih kavana na ulicu, a potom se uputili u Polog u susret opasne vrste. Tog 7. svibnja u Sarajevu održavala se sjednica Glavnog odbora HDZ-a BiH.
Vijest o zaustavljanju tenkova u Pologu promijenila je dnevni red te sjednice. U knjizi “Rat je počeo prije” stoji kako su Stjepan Kljuić, član Predsjedništva BiH, i Jerko Doko, ministar obrane BiH, krenuli vojnim helikopterom prema Širokom Brijegu.
Pridružio im se Mariofil Ljubić, predsjednik Skupštine BiH, a sjednicu Glavnog odbora HDZ-a nastavio je voditi potpredsjednik Mate Boban. U knjizi stoji: “Zastupnik u Vijeću općina Ivica Lučić znao je što se događa: prije nego je sjednica počela, rekao je Bobanu da odlazi u Polog jer je ‘dolje počeo rat’ i da je besmisleno održavati sjednicu. Prošlo je oko sat vremena kad se na vratima ponovno pojavio Stjepan Kljuić. Spustila se magla! Helikopteri JNA nisu se uspjeli spustiti u Široki Brijeg.
Dva dana nakon toga isti će helikopteri bez problema izvesti uspješan desant i blokirati širokobriješko područje.” Iz Sarajeva su u smjeru Širokog Brijega automobilima krenuli Kljuić, Boban, Mariofil Ljubić, Vlado Pandžić i Zdenko Ćosić. Pukovnik Milojko Pantelić, zapovjednik mostarskog garnizona JNA, kazao je Anđelku Mikuliću da ima zapovijed da kolona treba proći i da će vojska pucati ako se tko približi tenkovima.
Uslijedili su mučni pregovori, Glavni stožer u Beogradu je kategoričan, a narod pred tenkovima nepokolebljiv. Kad smo se iz Mostara vraćali u Široki Brijeg preko Ljutog Doca, Biograca, Jara i Uzarića sreli smo nekoliko skupina ljudi s lovačkim puškama! Uslijedile su prijetnje silom iz vojnih struktura takozvane JNA, mukotrpni pregovori na najvišim vojnim i političkim razinama. Dio Širokobriježana s tada postojećim naoružanjem stavlja se u funkciju zaštite bitnih objekata, a Širokobriježanima se pridružuju Hrvati iz Mostara, čitave zapadne Hercegovine, Tomislavgrada, Livna, Imotskoga…
U dokumentarnom filmu “HVO Široki Brijeg” stoji kako su, dok su trajali teški pregovori, nad Pologom nadlijetali MiG-ovi u cilju zastrašivanja, a potom je uslijedio helikopterski desant na visinske pozicije koje komunikacijski vode u smjeru Širokog Brijega. Postrojbe JNA pokušale su preko Ilića, Cima i Goranaca probiti se do Pologa, ali su spriječene u tom pokušaju.
Trećeg dana blokade u Pologu nakon mukotrpnih pregovora i dogovorenih jamstava dopušten je prolazak tenkova i oklopnjaka, a politički i vojni vrh u Beogradu postaje svjestan činjenice da će Hrvati u Hercegovini i dijelovima BiH biti više nego tvrd orah, što će se kasnije potvrditi. Povjesničari i politički analitičari ističu to da bi bez herojskog čina zaustavljanja kolone tenkova i oklopnjaka takozvane JNA u Pologu ukupna povijest prostora bivše države izgledala potpuno drukčije.
Trodnevna zbivanja u Pologu iscrpno je u svojoj knjizi “Rat je počeo prije” opisao Zdenko Ćosić, a koliko je zanimanje javnosti i danas o tim događanjima, svjedoče brojke: dokumentarni film “Tri dana” redatelja Zdenka Jurilja o tim događajima pregledan je na YouTubeu blizu milijun puta! Blokada tenkovske kolone od 7. do 9. svibnja 1991. u Pologu smatra se početkom kraja postojanja JNA. S tom konstatacijom slaže se i povjesničar dr. Davor Marijan.
Tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Borisav Jović kazao je da se od tada ništa više nije moglo napraviti na očuvanju JNA, ali i države Jugoslavije kao takve. Crnogorski član Predsjedništva SFRJ Momir Bulatović rekao je da se zbog događanja u Pologu osjetio strah od rata u tadašnjoj zgradi zajedničkih institucija u Beogradu. U filmu “Tri dana” ondašnji hrvatski član Predsjedništva Stipe Mesić kazao je “kako je blokada tenkovske kolone u Pologu bila prekretnica za opstojnost Hrvatske, koja bi najvjerojatnije bila presječena napola da se tenkovska kolona probila do Sinja i Knina”.
General-bojnik Miroslav Zorc, tadašnji zapovjednik 4. korpusa JNA, prisjetio se tih dana. On je u jedan sat u noći na 7. svibnja 1991. godine dobio zapovijed iz Glavnog stožera u Beogradu da dio 10. mehanizirane-oklopne brigade iz vojarne Sjeverni logor u Mostaru, sastavljene od stotinjak oklopnih vozila i tenkova, premjesti u Sinj. Cijela operacija trebala je biti izvedena bez znanja civilnih struktura vlasti i policije. Drugi dio tenkovske kolone kretao se prema Sinju i Kninu iz smjera Banje Luke i trebao je biti spojen s tenkovskom kolonom iz Mostara.
Zahtjev za ovakvim vojnim manevrom stigao je iz Knina, a na temelju operativnih preporuka tadašnjeg zapovjednika 9. korpusa JNA general-bojnika Ratka Mladića! Konačni cilj cijele operacije bilo je blokiranje zapadne i južne Hercegovine, odsijecanje Dalmacije, stvaranje preduvjeta za uvođenje snaga JNA iz smjera Banja Luka – Donji Vakuf – Kupres – Mrkonjić Grad – Drvar – Livno te nastavljanje s daljnjim borbenim djelovanjima u cilju presijecanja Dalmacije na dva ili čak tri dijela.
Unatoč upozorenjima general-bojnika Milovana Zorca da se takva operacija ne može izvesti bez znanja civilnih vlasti i osiguranja policije, iz Beograda je stigla zapovijed da tenkovska kolona krene. Zorc im je kazao da to neće ići tako lako, a oni su mu rekli da se operacija izvede i da više ništa ne pita.
Nakon blokade u Pologu general-pukovnik Aleksandar Spirkovski i zapovjednik Glavnog stožera JNA general Blagoje Adžić, uz mentorstvo tadašnjeg ministra obrane SFRJ generala Veljka Kadijevića, izdaju zapovjedi da se blokada ukloni silom. Zapovjednik 4. korpusa JNA general-bojnik Milovan Zorc, inače Slovenac, takvu zapovijed vješto ignorira jer je shvatio da će nasilnom intervencijom JNA u Pologu doći do masakra i civila i vojnika, a taj bi masakr u Beogradu okarakterizirali “napadom na bratstvo i jedinstvo” jer su u koloni bili i Hrvati, Srbi, Slovenci, Crnogorci, Albanci… – General Spirkovski bio je brutalan u svojim zapovijedima. Jednom nam je rekao: “Dignite avijaciju i dolje to u Hercegovini sve spržite” – kazuje u filmu “Tri dana” general Fikret Muslimović, koji je u to vrijeme radio kao obavještajac u JNA. Kako operacija nije uspjela, iz Glavnog stožera u Beogradu stiže zapovijed da se kolona preusmjeri na Kupres, pod izlikom redovitih vojnih vježbi.
Zorc se sjeća: “E, kad su mi rekli da idemo na Kupres, kad su to izmislili samo da se ne vratimo u vojarnu, nisam mogao vjerovati.” Zorc je nakon zbivanja u Pologu umirovljen po žurnoj proceduri. Svako malo prijetila je tragedija, masakr, a veliku ulogu u tome da do toga ne dođe imao je fra Mladen Hrkać, tadašnji širokobriješki gvardijan, ali i fra Vinko Mikulić Bajević. Nakon uvjeravanja dr. Franje Tuđmana, predsjednika RH, i obraćanja okupljenima u Pologu predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića, tenkovska kolona prošla je kroz Široki Brijeg, s tim da nije ispunila glavni cilj.
Umjesto u vojarnu u Sinju, morala je otići na Kupres. Spriječena je moguća okupacija zapadne Hercegovine, spajanje srpskih jedinica iz Knina s jedinicama JNA u Mostaru. Tako je vjerojatno spriječen napad na Split. O tom događaju prije 29 godina izvještavali su najpoznatiji svjetski mediji kao što su BBC, The New York Times, ZDF, Le Monde…
Svijet je sve saznao istoga dana
U velikoj mjeri za to su zaslužni Petar Miloš i Smiljko Šagolj. Pokazalo se koliko je važno imati svoje medije ili barem svoje novinare. Petar Miloš, tada dopisnik TV-a Sarajevo, pozvao je snimateljsku ekipu u Polog, a iz TV-a Sarajevo rekli su mu da snimljenu vrpcu pošalje autobusom. No, Petar je znao da ta vrpca ne bi stigla do uredništva pa se automobilom i s vrpcom uputio u Sarajevo.
Slučaj je htio da je u zgradi TV-a Sarajevo sreo Smiljka Šagolja koji je Petru sugerirao da se snimljeni materijal najprije pošalje u televizijsku razmjenu pa tek onda preda uredniku. Tako je i bilo. Urednik je Petru zamjerio na “nekorektnom prikazivanju JNA”, odbijajući reportažu objaviti u informativnom programu, a Miloš mu je kazao: “Sad je gotovo, prilog je otišao u razmjenu!” Svijet je sve saznao isti dan! Tih dana bilo je više nego razvidno da je JNA u službi velikosrpske agresije pa je 11. svibnja u Širokom Brijegu donesena odluka o prestanku slanja vojnika u tu vojsku, a pet dana potom odlučeno je o prestanku sudjelovanja Širokobriježana u pričuvnom sastavu JNA.
Sve intenzivnije nastavilo se s pripremama od agresije. Iako su prošla gotovo tri desetljeća od herojskog čina hercegovačkih Hrvata u Pologu, taj povijesni događaj još plijeni pozornost javnosti, posebno povjesničara, politologa, sociologa, filmaša, medija, umjetnika…