Dan pobjede savezničkih snaga nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu u Europi se obilježava i slavi 8. svibnja, a u Rusiji, odnosno bivšem SSSR-u, obilježavaju ga dan poslije – 9. svibnja. Što je razlog tog jednodnevnog “kašnjenja” na istoku Europe?
Ukratko, svemu je “kriva” vremenska razlika između Berlina i Moskve, odnosno kasni noćni termin potpisivanja kapitulacije. Potpisivanje je održano u zgradi časničkog kluba bivše vojno-inženjerske škole u berlinskom predgrađu Karlshorstu gdje je do 1949. godine bilo sjedište Sovjetske vojne uprave u Istočnoj Njemačkoj, a od 1963. u njoj su bili smješteni uredi KGB-a i GRU.
Nalazila se u sovjetskoj okupacijskoj zoni i u njoj je tijekom borbi za Berlin bilo sjedište zapovjedništva 1. bjeloruskog fronta legendarnog maršala Georgija Žukova.
Ondje su se u utorak 8. svibnja oko 22.30 u velikoj dvorani okupili predstavnici savezničkih pobjedničkih vojski SSSR-a, SAD-a Velike Britanije i Francuske te poražene Njemačke koje je imenovao tadašnji kratkotrajni “predsjednik” Trećeg Reicha, nakon samoubojstva Adolfa Hitlera, admiral Karl Dönitz.
Na svečanosti potpisivanja bio je sovjetski maršal Georgij Žukov, Veliku Britaniju i zapadne saveznike predstavljali su zrakoplovni general Arthur Tedder, zamjenik vrhovnog zapovjednika savezničkih ekspedicijskih snaga Dwighta Eisenhowera, američki general Carl Spaatz, poslije prvi načelnik Američkih zračnih snaga, i general Jean de Lattre de Tassigny, zastupnik lidera francuskog Pokreta otpora Charlesa de Gaullea te poslije zapovjednik francuskih snaga u Indokini.
S nacističke strane potpisivanju predaje nazočili su feldmaršal Wilhelm Keitel, koji je zbog ratnih zločina poslije osuđen na smrt na Nürnberškom procesu, zatim admiral Hans-Georg von Friedeburg, koji se 23. svibnja 1945. godine, na dan kad je prestala “funkcionirati” ta prijelazna Dönitzova posthitlerovska “vlada”, ubio, te general zrakoplovstva Hans-Jürgen Stumpff, koji je proveo dvije godine u britanskom zarobljeništvu te je pušten i umro je u svom domu 1968. godine.
Nakon potpisivanja njemački predstavnici odmah su napustili dvoranu, a savezničkim generalima poslužen je francuski i ruski šampanjac kojim su pobjednici nazdravili okončanje Drugoga svjetskog rata. Održana je raskošna večera, ruski vojni ansambl zabavljao je goste svirajući ruske, britanske i američke pjesme, a Kozaci su izveli nekoliko plesnih točaka.
Akt o kapitulaciji potpisan je na tri jezika – engleskom, ruskom i njemačkom, ali se prva dva uzimaju kao “autentična”. Akt o bezuvjetnoj kapitulaciji potpisan je u 23.01 i to je službeno vrijeme kada je Drugi svjetski rat završen. No, tada je u Moskvi već bila srijeda 9. svibnja – 1.01 te oni taj datum smatraju “završnim”. Tog je trenutka u Moskvi počeo i svečani vatromet. Zbog te razlike u vremenu u SSSR-u, odnosno Rusiji se kao Dan pobjede obilježava 9. svibnja.
Ali, to nije sve jer je to pomalo teatralno potpisivanje kapitulacije bilo zapravo – repriza, i to na osobno traženje sovjetskog vođe Josifa Staljina. Naime, prethodni dan u ranim jutarnjim satima – prema arhivskim dokumentima, u ponedjeljak 7. svibnja u 2.41 – u sjedištu zapadnih savezničkih snaga za Europu u francuskom gradiću Reimsu bila je potpisana “prava” kapitulacija.
Savezničke su trupe 30. kolovoza 1944. oslobodile Reims i ondje smjestile svoj stožer, a tamo je došao i general Eisenhower. Tog ponedjeljka 7. svibnja u Reimsu, u dvorani Tehničkog učilišta (danas Roosevelt Lycée), njemački general Alfred Jodl potpisao je Preliminarni protokol o predaji Njemačke u kojem se njemačko Vrhovno zapovjedništvo obvezalo da će 8. svibnja od 23:01 sat po srednjoeuropskom vremenu prekinuti sve vojne operacije i ostati na zauzetim položajima.
Stoga se 8. svibnja u Europi označava završetak Drugoga svjetskog rata. Akt je potpisan na engleskom jeziku, a u ime Crvene armije potpisao ga je general Ivan Susloparov, zapovjednik vojne misije za vezu s francuskom vladom i savezničkim vojnim snagama u Europi 1944. – 1945.
No, Staljin time nije bio zadovoljan. Prema sjećanjima generala Sergeja Štemenka, bivšeg načelnika Operativnog odjela Glavnog stožera Crvene armije, general Eisenhower obavijestio je Susloparova o najavi kapitulacije te zatražio da tekst Akta pošalje u Moskvu kako bi dobio dopuštenje za potpisivanje dokumenta.
Štemenko navodi da je Susloparov “poslao telegram u Moskvu i zatražio upute”, ali iz Moskve nije stigla “direktiva” na vrijeme (ona će doći poslije sa Staljinovom “odbijenicom”). Štemenko je, kako stoji na jednom povijesnom ruskom portalu, naveo da je šef sovjetske vojne misije Susloparov odlučio potpisati dokument o kapitulaciji, ali je zatražio da se uvrsti dopuna kako se “ne isključuje potpisivanje drugog, potpunijeg čina kapitulacije Njemačke”.
Kao da je čitao Staljinove misli. Iako je Staljin bio ljutit, nije se, prema običaju, obrušio na Susloparova, koji je 1955. izašao iz vojske te je poslije bio predavač na sovjetskoj vojno-diplomatskoj akademiji. Umro je 1974. godine.
Zanimljivo je da na traženje sovjetske delegacije zapadni ratni reporteri nisu izvijestili o potpisivanju kapitulacije, iako je tadašnji privremeni ministar vanjskih poslova već kolabiranog Njemačkog Reicha Johann Ludwig Schwerin von Krosigk (poslije osuđen na deset godina zatvora, od kojih je odležao šest) na radiju pročitao obraćanje njemačkom narodu u kojem ga je obavijestio o predaji i kapitulaciji, završavajući riječima: “S ponosom na herojsku borbu našeg naroda spojit ćemo želju da u budućnosti budemo karika u zapadnoj kršćanskoj kulturi te da damo svoj doprinos poštenom, mirnom radu u duhu najboljih tradicija našeg naroda. Neka nam Bog pomogne u našoj nesreći, neka blagoslovi naš teški trud”.
Staljin se na kraju dogovorio s britanskim premijerom Winstonom Churchillom i američkim predsjednikom Harryjem S. Trumanom o novom, raskošnijem i za Nijemce ponižavajućem potpisivanju kapitulacije te je 8. svibnja poslao svojeg “prvog glavosječu režima”, glavnog državnog tužitelja iz vremena najvećih represija, a tada zamjenika narodnog komesara za vanjske poslove Andreja Višinskog s ruskim prijedlogom teksta kapitulacije.
Tako je održana nova ceremonija njemačke predaje, koja je zbog kasnog početka i razlike u vremenu izazvala određenu zabunu oko datuma okončanja Drugoga svjetskog rata u Europi. On je, dakle, službeno završio u utorak 8. svibnja 1945. godine točno u 23.01.
Izvor: Jutarnji.hr