Predstojnica Znanstvenog zavoda Fakulteta hrvatskih studija izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić za Narod.hr komentirala je navode oko ”dječjeg logora u Sisku” koje je ovih dana tema u javnosti. Njega su, podsjetimo, kao ‘ustaški logor’ spominjali predsjednik SNV-a Milorad Pupovac i srpska veleposlanica Jelena Milić.
Naime, Pupovca je nedavno zasmetalo što je srbijanska veleposlanica Milić susrela sa sisačkim biskupom Vladom Košićem.
Pupovac prozvao Milić zbog sastanka s biskupom
”Što mi možemo ako netko, umjesto da s nama dođe na komemoraciju za žrtve dječjeg logora u Sisku i isti dan na otvaranje Srpskog kulturnog centra u Glini, na mjestu strašnog stradanja Srba 1941., odluči otići kod jednog negatora tog zločina, sisačkog biskupa, pojasnio je Pupovac što zamjera Jeleni Milić.
“Sukob veleposlanice Srbije Jelene Milić i Milorada Pupovca traje već neko vrijeme. Praktično od obilježavanja pravoslavnoga Božića, odnosno od 7. siječnja ove godine. Teško mi je procijeniti koji je točan razlog sukoba. Međutim, iz medijskih objava sumnjam da je tema tzv. dječjeg logora u Sisku razlog za njihov sukob”, napominje Vukelić.
I Pupovac i Milić naglašavaju da je riječ o logoru
Ovaj zaključak vidljiv je, dodaje Vukelić, iz dvije očite činjenice.
“Prvo, i veleposlanica Srbije i Pupovac naglašavaju da je tzv. dječji logor u Sisku zapravo logor u pravom smislu te riječi te ga kao takvog žele obilježiti.
Drugo, Pupovac je osobno i preko nekoliko mu sklonih medija dao izjave iz kojih bi se moglo zaključiti da on podupire nemire u Srbiji. Smatram da je to upravo uzrok medijskoga sukoba između njega i vrha Srbije koju predstavlja gospođa Milić”, ističe Vukelić.
Vukelić: ‘Radilo se o Dječjem prihvatilištu’
Na pitanje o postojanju tzv. dječjeg logora u Sisku, Vukelić kaže da može zaključiti da takvo mjesto nije postojalo.
“Naime, radilo se o Dječjem prihvatilištu koje je bilo u nadležnosti Ministarstva udružbe NDH. Odnosno, današnjim rječnikom rečeno, “ministarstva socijalne skrbi”. Da se radilo o logoru u pravom smislu riječi, u tom bi slučaju taj objekt bio pod nadzorom policijskih ili vojnih struktura NDH”, navodi Vukelić.
“Usporedbe radi, logor Jasenovac je bio u nadležnosti postrojbe poznate pod nazivom “Ustaška obrana”. Također, poznata su imena zapovjednika logora Jasenovac. U slučaju tzv. dječjeg logora Sisak nema takvih podataka. Ono što se javnosti želi predstaviti kao logor u Sisku za djecu zapravo su četiri prostorno odvojena objekta u ondašnjem i današnjem centru Siska (Sokolana, škola u Novom Sisku, Samostan, Skladište Reiss). I po tome je očito da se ne radi o jedinstvenom prostoru koji je fizički odijeljen od stanovnika grada”, naglašava Vukelić.
Kako je funkcioniralo prihvatilište
Prof. Vukelić napominje da je Prihvatilište formirano ad hoc. Ono nije bilo dio nekakvog sustavnog plana, već produkt niza nesretnih okolnosti za djecu.
Dodaje da su uvjeti u Prihvatilištu bili teški. No, požrtvovnošću i građana i samih organizatora zbrinjavanja (Kamilo Bressler i njegov tim), većina djece dobila je novu priliku.
“Prema popisu Antuna Dumbovića, od posljedica bolesti i raznih zaraza, preminulo je 1154 djece. Važno je napomenuti i da su djeca u akutnom stanju stigla u Sisak, odnosno u Prihvatilište su zaprimljena već bolesna, tako da je prioritet bio suzbiti širenje zaraze.
Pitanje medicinskih standarda i uvjeta u Drugom svjetskom ratu, sasvim je drugo pitanje. Međutim, ako se prati stupanj mortaliteta po mjesecima (Prihvatilište je u ovom obliku funkcioniralo 5 mjeseci), uviđa se da je u prvom mjesecu daleko najveći, dok nadalje u kontinuitetu posustaje”, pojasnila je Vukelić.
Opasna manipulacija s ciljem nabijanja krivnje hrvatskom narodu
“Treba li se obilježavati spomen na najnevinije žrtve rata? Svakako, ali ne na način da političari ovu temu koriste na način da iskorištavaju te žrtve za političke ciljeve.
Zbog svega navedenoga smatram da se radi o opasnoj manipulaciji sa ciljem nabijanja krivnje hrvatskome narodu i hrvatskoj državi.
Idući korak u toj politici je stvaranje slučaja od Siska kao grada koji je etnički očišćen od Srba 1991., umjesto da se kaže istina – da je to grad koji je 1991. bio na prvoj crti obrane prema srpskim položajima“, zaključuje Vlatka Vukelić.
