U Zenici je (navodno) još u stoljeću prošlom Alija savjetovao svoga jedinca: „Slušaj, Bakire, drugove!“ A, evo, ovih dana Elmedin Konaković tvrdi kako se Izetbegović II. do danas drži toga amaneta. Sluša li, sluša… jer je, veli, (nešto) dužan Srbima.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Povremeno se u Bošnjaka, u obično delikatnim situacijama za Bosnu i Hercegovinu, pojavi priča o UDBA-šima i KOS-ovcima u vlastitim redovima. Posljednjih je dana nekadašnja najveća esdeaovska mlada nada Elmedin Konaković naročito uporan u nastojanju rasvijetliti tko to u Temeljnoj u Bošnjaka radi za „vanjskog neprijatelja“ – poslužimo se retorikom iz vremena kada su „suradnici Službe“ uistinu drmali bivšom Yugom.
Svi putovi vode u – Beograd
Kao uvod u konačni obračun, Konaković je najprije govorio o tomu kako je potrebno istražiti postoje li špijuni unutar probosanskog bloka, a zatim je u medijskim istupima upozoravao na negativno djelovanje mreže bivših visokih bošnjačkih dužnosnika u politici i vojsci dovodeći ih u vezu s KOS-om. Potom se – govoreći imenom i prezimenom! – usredotočio ponajprije na svoga bivšega stranačkoga šefa Bakira Izetbegovića i njegove navodne pobočnike Fikreta Muslimovića i Bakira Alispahića, savjetnike, inače, obojice Izetbegovića – I. i II., naime. Ali i dvojca – u najmanju ruku kontroverzne, pa i ratne! – prošlosti. Braneći na jednoj lokalnoj televiziji svoju tezu kako KOS-ovci unutar SDA formiraju politiku koja je sinkronizirana s onom iz Beograda, a kojoj je temeljni cilj – “zbogom Bosno”, aktualni je lider Naroda i pravde siguran da je Alijin jedinac nešto dužan Srbima, pa je zbog toga (nekog…) duga svjesno išao u krah revizije presude Srbiji za genocid u Srebrenici iz 2017.
Slijedom čega treba podsjeti na svjedočenje profesorice na Sveučilištu Amsterdam dr. Nevenke Tromp, koju je, u svibnju 2022., Skupština Županije Sarajevo jednoglasno proglasila počasnom građankom i dodijelila joj plaketu koju Županija dodjeljuje osobama koje su dale pojedinačni i kolektivni doprinos u promociji Bosne i Hercegovine. “SDA i Bakir Izetbegović u dva mandata kao član Predsjedništva BiH i u sedam godina nisu ništa uradili. Ne žele reći to svome narodu. Prave se da rade i ispostavilo se da nikada nisu željeli reviziju. To je prevara Bakira Izetbegovića i SDA”, tvrdila je Tromp nakon što je ovjenčana sarajevskim počastima.
Sprem’te se, sprem’te!
Svjestan je, dakako, šef bh. diplomacije kako tvrdnjom o UDBA-šima i KOS-ovcima u bošnjačkim redovima nije otkrio toplu vodu pa tumačeći (taj) deja vu (pošteno) napominje kako su mnogi prije njega govorili isto, ali nitko te špiclove nije uznemirio kao evo on sada. Znaju, veli, da zna i odakle zna – a kupiti ga ne mogu. I, zanesen u svome znanju i nepotkupljivosti, Konaković prijeti: „Spremite se UDBA-ši i KOS-ovci. Tek smo počeli!“
Slijedom čega je nužno vratiti se nekoliko godina unatrag. Konačna odluka o pokretanju revizije presude pred sudom u Hagu u „slučaju genocid“ donesena je 17. veljače 2017. Baš kad je – znakovito? – istjecao rok za podnošenje zahtjeva za reviziju od deset godina. Presudom koja je donesena 2007. Srbija je, naime, označena krivcem što nije spriječila genocid u Srebrenici, ali ne i izravim krivcem za počinjenje genocida. Pokretanje revizije najavljeno je simbolično u sarajevskoj Vijećnici, gdje je Izetbegović II., kao član Predsjedništva BiH, okupio sve bošnjačke političare i intelektualce kako bi dobio podršku za ovaj proces. I dobio bi je.
Što kaže „Djelovodnik“?
Ubrzo, međutim, vidjelo se kako je riječ o ćoravu poslu, pa je „imperija“ odlučila uzvratiti udarac. Avaz je u stotinama nastavaka, s očitom namjerom da tu priču feljtonizira sve tamo da 7. listopada, do dana izbora – dokazivao kako je Bakir ideolog brojnih političkih ubojstava. A onda, u samo predvečerje predizborne kampanje, taj je bošnjački dnevnik prenio priopćenje Osnivačeve – a da čije će?! – Stranke za bolju budućnost u kojem se tvrdi kako je lider SDA (bio) suradnik Udbe.
Optužba se temeljila na dokumentu Djelovodnik šefova bh. Udbe, koji je objavio portal The Bosnia Times, a rečeni dnevnik spremno objavio. Riječ je, navodno, o originalu, koji za razliku od ranije objavljenih reduciranih popisa, otkriva i ime Izetbegovića mlađeg, koji je, kaže se, slijedom očeva savjeta – i zavjeta! – iz zatvora: „Slušaj drugove!“, bio Službi – u sarajevskom policijskom žargonu kazalo bi se „Preduzeću“ – poslušan.
Vjeru za večeru?!
A, evo, Konaković tvrdi kako se tu nije ništa promijenilo, budući da se sin zeničkoga uznika okružio „starim udbašima“ – rečenima Muslimovićem i Alispahićem. Možda je, zapravo, u aktualnom trenutku ključno pitanje: Zašto se ta priča o UDBA-i (i KOS-u) u Bošnjaka konačno jedanput ne svrši?! Naime, još u rujnu 2018. Fahrudin je Radončić, nakon što je u dijelu medija iznova podgrijana priča o njemu kao suradniku KOS-a kodnog imena Šćepo, najavio donošenje zakona nakon čega će biti lako utvrditi je li netko radio za KOS (ili UDBA-u).
I kao što vidimo, od zakona, pa onda i otkrivanja – ništa. Vidjeli smo, aktualni isljednik UDBA-ša i KOS-ovaca zagalamio je kako je tek počeo. Nema mu, dakle, natrag. U protivnom, bit će (bošnjački) Ilija Čvorović koji je (paranoidno) umislio kako svi – poglavito neki! – oko njega ruše državu, a on je, eto, brani. Zagalamio je još Konaković na navodne „agente Beograda“: „Spremite se!“
I neka! Ali spremni smo i mi ostali (obični smrtnici) čuti tko je to od Bošnjaka prodao vjeru za večeru. I to – baš! – Srbima. Osobno najviše sumnjam u one kojima su usta puna Tisućljetne i Nedjeljive…