U posljednjih pet godina u BiH potrošeno je najmanje 383 milijuna maraka na financiranje 12.200 udruga, pokazuju podaci iz Registra grantova Transparency Internationala u BiH, koji je podatke prikupio od svih razina vlasti. Čak 64 milijuna KM dobile su udruge koje se mogu direktno povezati s političkim strankama, jer su čelnici 1807 udruga bili na kandidacijskim listama u posljednja tri izborna ciklusa.
Ovi podaci nisu ni potpuni, jer 27 općina, gradova, entitetskih i kantonalnih ministarstava nije dostavilo informacije, a sve je prisutniji trend da velike iznose novca za udruge dijele profitabilna javna poduzeća, piše transparentno.ba.
TI BiH je usporedio podatke o udrugama koje su primale javna sredstva s Registrom dužnosnika i identificirao 344 udruge čija odgovorna lica obnašaju javnu funkciju, a na njihovo financiranje je potrošeno 16 milijuna KM u prethodnih pet godina. Od toga, 83 udruge vode rukovoditelji (direktori i članovi nadzornih odbora) javnih poduzeća, dok su na čelu 184 udruge rukovoditelji javnih ustanova. Tu je i 77 udruga koje vode izabrana i imenovana lica, odnosno osobe koje obnašaju neku od političkih funkcija.
Zlouporabe i sukob interesa
Javni novac u većini slučajeva dijelio se bez ikakvih kriterija i javnih poziva, na što revizori upozoravaju iz godine u godinu na svim razinama, a ovaj problem prepoznat je i u strategijama za borbu protiv korupcije.
S druge strane, proračunska sredstva zloupotrebljavaju se za financiranje podobnih udruga ili čak za troškove izbornih kampanja. TI BiH je u proteklom razdoblju podnosio prijave protiv čelnika udruga koji su se nalazili u direktnom sukobu interesa, jer su istodobno obnašali javnu funkciju, ali nije bilo adekvatne reakcije.
Nakon prijave protiv bivšeg savjetnika Predsjednika Republike Srpske Milana Tegeltije, vlast u RS-u ekspresno je izmijenila zakon i legalizirala sukob interesa u financiranju nevladinih organizacija iz proračuna. Time je omogućeno svim dužnosnicima da imaju svoje NVO-e i primaju neograničene iznose javnih sredstava, pod uvjetom da za rad u udruzi ne primaju plaću. Podsjećamo da je cilj ovog zakona bio spriječiti dužnosnike da proračunski novac dijele svojim udrugama i privatnim poduzećima, pa se pojava sukoba interesa nikako nije smjela svoditi samo na primanje plaće, čime je nanesena ogromna šteta.
Dodatno, revizori u RS-u utvrdili su da se sredstva odobravaju udrugama koje ih nenamjenski troše, ali unatoč nekoliko sudskih presuda u korist TI BiH-a i reakciji Ombudsmana, resorno ministarstvo u Vladi RS-a i dalje skriva te informacije.
Također, u Federaciji BiH od 2013. godine ne postoji nadležna komisija koja odlučuje o sukobu interesa, dok institucije koje dodjeljuju javna sredstva potpuno ignoriraju postojanje zakona i činjenicu da je udrugama koje vodi javni dužnosnik zabranjeno primiti više od 10.000 KM godišnje, odnosno 50.000 KM za udruge iz područja kulture i sporta.
Brčko Distrikt daje najviše novca
Najviše novca dijeli se na lokalnoj i kantonalnoj razini, ali značajan iznos dijelile su u prethodnom razdoblju i entitetske vlade.
U usporedbi s visinom proračuna, uvjerljivo najveći postotak dijeli Vlada Brčko Distrikta, koja za financiranje NVO-a izdvaja 16,8 milijuna KM godišnje. Distrikt su u navedenom razdoblju potresale brojne afere oko raspodjele tog novca, ali vlast je kasnije provela značajnu reformu usvajanjem poboljšanog zakona o sukobu interesa.
Također, iznos sredstava za financiranje udruga povećava se iz godine u godinu, a jedini pad zabilježen je 2020. godine kada je zbog pandemije COVID-19 naplaćeno značajno manje javnih prihoda.
Ovi podaci dovoljno govore o razini političke kontrole nad financiranjem civilnog sektora iz proračuna. Sredstva se dijele udrugama koje često nemaju ni web stranicu, ne objavljuju izvješća o radu, niti navode u koje svrhe troše javna sredstva.
S druge strane, novim zakonom nepodobnim udrugama u Republici Srpskoj vlast namjerava ograničiti rad i označiti ih kao “strane agente” ukoliko se financiraju iz europskih ili drugih fondova. Iste te fondove koristi i sama vlast, koja kroz ovaj zakon pod krinkom transparentnosti pokušava ograničiti rad nepodobnih udruga, dok ne postoji ni minimum transparentnosti u financiranju “vladinih nevladinih organizacija”.