Gost podcasta U kontru s Draganom Markovinom bio je srbijanski režiser, inače rođen u Sarajevu, Gorčin Stojanović. Tijekom razgovora Markovina i Stojanović su “pretresli” brojne teme, da bi posljednji dio posvetili najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, nogometu.
Zanimljivo je da Gorčin Stojanović, iako je rođen na Grbavici, sarajevskom naselju u kojem se nalazi stadion FK Željezničara, od malih nogu navija za beogradski FK Partizan, piše Oslobođenje.
“To je obiteljska tradicija. Moj djed je navijao za Partizan, moj otac je navijao za Partizan. To je razlog zašto ne Željo. Ono što zna svaki željovac i ja bih mogao sad izrecitirati taj šampionski tim, od Janjuša do Bukala i Šljive. To je tako. Ja jesam navijao za Želju, ali kao drugi klub. I danas na onim flash score-ovima, imam Primeru, Seriu A, Premiership, Francuze i nemam, jer me to ne zanima, Bundesligu, Championship, koji mi je dosta važan, Cvjatu i imam Bosnu, Srbiju i Hrvatsku. Uvijek gledam gdje je Željo, pa Velež, jer su ovi moji, po zapadnohercegovačkoj liniji navijali za Velež, osim ujke Ace koji je navijao za Partizan. Pošto je on mene volio, kao i ja njega, suđen mi je bio Partizan, ispričao je Stojanović.
Dotakao se i aktualnog stanja u njegovom omiljenom nogometnom klubu Partizanu.
“Ja živim u zemlji u kojoj se zatire Partizan. To je pitanje politike te zemlje. To nije pitanje nogometa. Svaka čast Hajdukovoj 1911., Željinoj 1921. ili Veležovoj 1925., ali to nisu bili nogometni klubovi, nego društveno-političke organizacije i oni su to i ostali. To nije Barcelona, pa da se skupe neki Englezi i osnuju nešto u Kataloniji, ili Real, ili svi ostali klubovi, to su društveno-političke organizacije i kao takve oni trpe to političko što je ostalo u njima. Zatiranje Partizana je dio nedemokratskih procesa u Srbiji. To je simbolički znak da nema potrebe za pluralnošću bilo koje vrste. To je uvijek tako bilo”, rekao je Stojanović.
Kada se govori o nogometu nezaobilazna tema su navijači.
“Ako što prezirem to su organizirani navijači. Neka mi oproste sve Torcide ovog svijeta, sve Delije koje i ne znaju što znači delija. Prezirem svaku ideju organiziranog navijanja i uvijek sam prezirao. Stadion je slika društva. Na zapadu su “p…e sa zapada”. To se u Beogradu oduvijek tako zvalo i dan danas se tako zove, jer je tu središnja tribina. Zašto na zapadu? Zato što je utakmica popodne, pa da im sunce ne ide u oči. Ja uvijek idem samo i isključivo na istok. Na istoku je slobodno građanstvo. Na jugu i sjeveru su organizirani navijači. Navijači Partizana sa sadašnjeg juga, to nisu navijači Partizana. Pola ih je uvezeno iz Zvezde. To su momci s udbaškim zadacima, kao što su uvijek bili. Zvezda je udbaški tim. Hajduk je poluudbaški tim. Partizan je vojni tim, dakle KOS-ovski tim. Ja ću sad reći jednu heretičku izjavu. Jedino je Dinamo bio građanski klub, zato i nije mogao biti prvak Jugoslavije, zaključio je Stojanović.