Papa Franjo preminuo je na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2025., u 88. godini života u svojoj rezidenciji u vatikanskom Domu svete Marte.
U 9:45 sati, vatikanski kardinal Kevin Farrell objavio je smrt pape Franje iz Doma svete Marte ovim riječima: “Draga braćo i sestre, s dubokom tugom moram objaviti smrt našeg Svetog Oca Franje. Jutros u 7:35 rimski biskup Franjo vratio se u kuću Očevu. Cijeli svoj život posvetio je služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi. Učio nas je živjeti vrijednosti Evanđelja s vjernošću, hrabrošću i univerzalnom ljubavlju, posebno u korist najsiromašnijih i najmarginaliziranijih. S neizmjernom zahvalnošću za njegov primjer kao pravog učenika Gospodina Isusa, preporučamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Jednoga i Trojedinog Boga.”
Pontifikat pape Franje: Crkva u službi milosrđa, dijaloga i promjena
Pontifikat pape Franje, koji je započeo 13. ožujka 2013., predstavlja jedno od najznačajnijih razdoblja u suvremenoj povijesti Katoličke crkve. Kao prvi papa iz Latinske Amerike, prvi isusovac i prvi koji je uzeo ime Franjo, Jorge Mario Bergoglio odmah je pokazao spremnost na promjene, simbolikom i djelima. Njegovo papinstvo obilježeno je naglaskom na milosrđu, siromaštvu, dijalogu, reformama i ekološkoj odgovornosti.
Od samog početka papa Franjo pokazao je jasnu naklonost prema onima koji su na marginama društva. Njegov jednostavan stil života i pozivi Crkvi da postane “Crkva za siromašne” jasno su ukazivali na povratak evanđeoskim korijenima. Vrhunac toga pristupa bio je Izvanredni jubilej milosrđa (2015. – 2016.), kada je cijela Crkva bila pozvana na djela milosrđa, opraštanja i suosjećanja. Papa je simbolično otvorio Sveta vrata, ne samo u Rimu, nego diljem svijeta, naglašavajući univerzalnost Božjeg milosrđa. Veliku pažnju pridaje i zaštiti okoliša, što se posebno očitovalo u enciklici Laudato si’. U tom dokumentu pozvao je na globalno “ekološko obraćenje”, upozorivši na destruktivne posljedice ljudskog djelovanja na planet. Ova enciklika naišla je na široku podršku i izvan crkvenih krugova, jer je ponudila moralnu dimenziju ekološkim izazovima.
Unutar Crkve, papa Franjo proveo je značajne reforme Vatikanske kurije radi veće transparentnosti i učinkovitosti. Osnovao je nove institucije za nadzor nad financijama i donio novu apostolsku konstituciju Praedicate Evangelium kojom je preustrojio Crkvu s ciljem približavanja vjernicima. Istovremeno je pokrenuo globalni sinodalni proces, kojim želi jačati sudjelovanje cijelog Božjeg naroda u odlučivanju, naglašavajući važnost zajedništva, slušanja i dijaloga.
Papa Franjo je i snažan zagovornik međureligijskog dijaloga. Njegovi susreti s velikim vjerskim vođama, poput patrijarha Kirila i velikog imama Al-Azhara, te povijesni posjet Iraku 2021. godine, pokazali su njegovu predanost izgradnji mostova između naroda i religija.
Kroz dokument Amoris Laetitia (Radost ljubavi), papa Franjo pokazao je pastoralnu osjetljivost prema obiteljima u složenim situacijama, otvarajući vrata većem razumijevanju i uključivosti, iako ne bez kontroverzi unutar Crkve.
Zaključno, pontifikat pape Franje obilježen je hrabrošću, jednostavnošću i otvorenošću. On Crkvu vidi kao živo tijelo koje treba biti u službi čovjeka – osobito onog koji pati, koji je isključen ili zaboravljen. Njegova vizija Crkve kao “poljske bolnice” i njegov poziv na duhovnu obnovu ostavljaju dubok trag u Crkvi 21. stoljeća.