U protekla dva tjedna, od 17. siječnja do 31. siječnja 2025. godine, Udruga Dignitet imala je priliku biti lokalni domaćin i koordinator za grupu od 35 srednjoškolaca iz švedske gimnazije Globala gymnasiet.
Učenici ove iznimne škole, koji pohađaju smjer društvenih znanosti, boravili su u Mostaru kako bi proveli terensko istraživanje u svrhu izrade svojih završnih radova.
Tijekom istraživanja, učenici su kroz kulturološki, socijalni, politički i povijesni kontekst Mostara nastojali proširiti svoje znanje i razumijevanje tema poput upotrebe povijesti i povijesnih narativa, uloge civilnog društva, korištenja javnih prostora, života mladih i njihovih prilika, položaja manjina i marginaliziranih skupina, položaja žena u društvu i na radnom mjestu, te perspektiva starijih generacija i jugonostalgije.
Kao lokalni koordinator, Udruga Dignitet bila je odgovorna za kontaktiranje i organizaciju intervjua s lokalnim organizacijama, institucijama i pojedincima, a naša kolegica Iris Dugalić primarno je bila zadužena za realizaciju navedenih aktivnosti.
Tijekom svog boravka u Mostaru, učenici su uspješno proveli 128 intervjua s brojnim organizacijama, profesorima, institucijama i pojedincima iz našeg grada. Uz pomoć kolegica Iris Dugalić i Amele Fifić, nastojali su ostvariti kontakt i s učenicima srednjih škola, studentima sveučilišta te građanima na ulicama Mostara.
Učenici su posjetili lokalne muzeje, škole, institucije, organizacije, dom za starije osobe, sveučilište, razgovarali s umjetnicima našeg grada, studentima, novinarima, profesorima, predstavnicima manjina i marginaliziranih skupina, radnicima lokalnih centara, članovima gradskog vijeća, aktivistima i mnogim drugim građanima. Na taj način nastojali su pristupiti svojim istraživačkim temama koristeći lokalne perspektive, iskustva i znanje Mostaraca. Sudeći po njihovim reakcijama, vjerujemo da smo uspješno obavili svoj zadatak!
Za našu udrugu ovo iskustvo nije bilo samo prilika za rad, već i prilika da predstavimo našu lokalnu zajednicu, kulturu, bogatu povijest i, naposljetku, sam grad Mostar!
Kako to u svakom vrijednom i radnom okruženju biva, ovom prilikom smo također ostvarili divna poznanstva s dragim učenicima, a naročito s njihovim profesoricama Karolinom Sandhal, Katrin Bienzle Arruda i Amelom Fifić.
„Želimo izraziti zahvalnost našem timu na ukazanom povjerenju, kao i zadovoljstvo zbog uspješno završenih aktivnosti! Moram reći da su protekla dva tjedna donijela ogroman osjećaj zahvalnosti i zadovoljstva, unatoč blagom stresu i cjelodnevnom radu. Oduvijek sam uživala u procesu predstavljanja kulture, povijesti i načina života Mostara i Mostaraca, i jednostavno – u ovom procesu, dok ‘strancu’ predstavljate svoj grad, produbite ne samo svoje znanje, već i razumijevanje onog duha koji Mostar čini posebnim. Kroz brojne razgovore kojima sam svjedočila, uvijek me fascinirao upravo taj duh Mostara – snažan, uporan i neiscrpan izvor inspiracije i nade. U neku ruku, podsjećao me upravo na naše goste iz Švedske, koji su zakoračili u nepoznat teritorij i svom snagom nastojali razumjeti ‘ovo naše’. A naše je upravo takvo da se svatko osjeća kao da je ‘naš’. Na kraju, granice između dva svijeta se brišu, a toplina jednostavno privuče svačiju dušu. Mislim da je ova posjeta bila više od intelektualne razmjene informacija, kulture i povijesti – ona je bila ispunjena iskrenim emocijama i onim nevidljivim što nas zaista čini ljudima.“ – navodi Iris Dugalić iz Digniteta.
Koji je bio najupečatljiviji trenutak iz Mostara za vas?
„Najupečatljiviji trenutak u Mostaru bez sumnje je bio kada sam upoznala članice udruge žena Univerzum. Sjećam se kako su nas pozvale natrag u svoje prostorije jer su nam htjele dati još kave i slatkiša. Njihov aplauz dok su slušale jedna drugu bio je ispunjen toplinom, a njihovi glasovi su zvučali nježno, kao da dopiru do njihovih ruku. Bilo mi je zadovoljstvo biti tamo. Iako nismo govorili isti jezik, i prevoditelj je bio stalno zauzet, osjećala sam se kao da riječi nisu bile potrebne da bismo se razumjeli. Plesali smo, pili kavu, smijali se. Njihova radost što nas vide, kao i iskrena znatiželja, bile su opipljive.
Svaka žena u Univerzumu bila je svijet za sebe. Pitala sam ih o receptima, i gotovo svaka od njih isti je recept naučila od svoje majke ili bake. To je bilo više od kuhanja – recepti su bili most između prošlih vremena i sadašnjosti.
Kasnije smo zajedno plesali, i u tom trenutku činilo se kao da su granice vremena nestale. Kada smo plesali uz Dancing Queen i tradicionalnu pjesmu BiH s Eurosonga, svi smo se prepustili – mladi i stari, predali smo se trenutku. Svi smo bili dio nečega. Svi smo bili slobodni. Na trenutak, nije postojalo ništa osim glazbe, plesa i topline. Razlike su nestale, ostali smo samo mi – ljudi, zajedno. To je bio divan podsjetnik da zajednica ne mora biti komplicirana. Ona jednostavno postoji, u glazbi, u smijehu i u trenucima koje dijelimo.“ – kaže studentica iz Švedske.
Možete li ukratko opisati svoje iskustvo u Mostaru?
„Moje bilješke su pune, a moja socijalna energija iscrpljena. Toliko sam naučila o Jugoslaviji, kebabu i uličnim mačkama. Nakon dva tjedna ekstrovertnog ponašanja i pokušaja razumijevanja političkog sustava BiH, osjećam se kao pravi istraživač. Dva tjedna neprospavanih noći, razgovora i spontanih plesnih pokreta. Ovo terensko istraživanje iscrpilo me, ali i ispunilo pričama ljudi koji su gradili ovaj grad, a kasnije su bili zaboravljeni.
Svaka osoba, uključujući naše informante i konobare u kafićima, rekla bi ‘vidimo se’. I nekako, to zvuči istinito. Jer ćemo se svi ponovno sresti, čak i ako ne znamo gdje. Mostar je grad koji vidi planine i osjeća njihovu tišinu. Toliko sam saznala o Jugoslaviji, ratu i o tome što znači izgubiti dom, a ipak nastaviti živjeti. Kako sjećanja mogu biti i teret i utjeha.“ – navodi studentica iz Švedske.
Riječi zahvale direktorice Udruge Dignitet, Edise Demić
„S velikim ponosom i iskrenom zahvalnošću želim se obratiti svima koji su doprinijeli uspješnoj realizaciji ovog značajnog iskustva. Zahvaljujem se i Institutu za razvoj mladih KULT, koji je za ovu godinu predložio Dignitet kao novog partnera. Ponosna sam na svoj tim i svoj grad. Hvala svima koji su nesebično podijelili svoja iskustva i priče. Za nas je ovo bio susret kultura i dokaz da zajedništvo donosi najbolje priče!“