Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne sinoć je u Mostaru, u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače, upriličilo predstavljanje knjiga Šarm oskudice (putopisi) Biserke Goleš Glasnović i Slava (pjesme) Tomislava Domovića. U programu su, uz autore sudjelovali Srećko Marijanović i Ivan Baković.
Govoreći o knjizi putopisa Šarm oskudice Biserke Goleš Glasnović, Srećko Marijanović je, uz ostalo, naglasio: „Zamjetna je sposobnost strastvene posvete pažnje sitnicama, pojedinostima, i za običnog prolaznika nevidljivim ornamentima koji se poslije vrte, dodiruju, međusobnom komunikacijom slažu u jedan veličanstven i fantastičan svijet književnosti, kroz koji autorica prolazi energično i nezaustavljivo. U ovim putopisima je toliko ljepote, ekstravagancije, neobičnog i poticajnog, svaka njezina pređena stopa pršti, lomi, kopa i vadi nešto novo i zanimljivo. Sve je tako uredno postavljeno i usklađeno, ta struktura je tako čvrsta da je skoro nerazrušiva.“
O knjizi Slava Tomislava Domovića govorila je Biserka Goleš Glasnović: „Pjesnička zbirka Slava posljednja je, u plodnome pjesničkome nizu koji čine dvadeset zbirki, hrvatskoga pjesnika Tomislava Domovića. Kako nas obavještavaju nadnevci nakon svake uvrštene pjesme, napisana je od 23. veljače do 2. kolovoza 2022. Prva uvrštena već naslovom Daleko je blizu potvrđuje pjesničku angažiranost kada je riječ o stvarnome ratu, o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Napisana je 23. veljače 2022., dan prije no što je Rusija napala neovisnu državu Ukrajinu zgranuvši svijet brutalnošću, ‘razlozima’ i ‘opravdavanjem’ svoje ‘specijalne vojne operacije’.
Bez vremenske distance, s ljudskim i pjesničkim suosjećanjem, Domović poetske prizore bilježi iz bliske mu daljine. Zbirka sadrži pedeset pjesama kraće forme (nekoliko je distiha i jedan monostih) u jednome ciklusu. Riječ je o svojevrsnome konceptu, koji u određenome vremenskom isječku prati ukrajinske ratne teme u slobodnome stihu, s povremenom interpunkcijom i ritmizacijom. S domovićevskom konceptualnosti s izabranom temom usklađen je kolorizam u kojemu se žuta i plava boja komplementiraju na dvostrukoj razini: u metafizičkoj kao odnos radosti i tuge, ljubavi i smrti, i u fizičkoj kao boje ukrajinskoga krajolika i ukrajinske zastave. U prvu navedenu razinu posve se uklapa klasični stilski rekvizitarij u bezbroju mogućih iskazivosti pjesničkih refleksija: jabuka, zvijezda, srce, zrnce, suze, nebo…”