Portugalci u nedjelju izlaze na parlamentarne izbore. I kod njih se, čini se, došlo do pojave koja se primijeti po cijeloj Europi – jačanje desnice. Predviđa se da bi desna stranka Chega! mogla zauzeti dosta mjesta u parlamentu. Kako se to ne bi dogodilo, javili su se mainstream mediji koji opet upozoravaju na ekstremizam.
Nakon što je socijalistički premijer António Costa dao ostavku zbog skandala s korupcijom, Portugal izlazi na prijevremene izbore. Oko 10,8 milijuna portugalskih glasača odlučit će u kojem će smjeru zemlja ići nakon Coste. Što će biti, teško je nagađati jer su ankete tijesne.
Tko su glavni kandidati?
U anketama s 32 % vodi Demokratski savez (AD) politički savez desnog centra. Predvodi ga Luís Montenegro, čelnik konzervativne Socijaldemokratske stranke (PSD), uz dvije manje desničarske stranke, CDS – Narodna stranka (CDS–PP) i Narodna monarhistička stranka (PPM). Za petama im je stranka bivšeg premijera, Socijalistička stranka (PS) koja po trenutnim anketama ima 28 %. No ove dvije struje i ranije su se natjecale za vrh, a na zadnjim izborima socijalisti su odnijeli uvjerljivu pobjedu.
Ono što je zanimljivo je da im se približila desna stranka Chega (hrv. Dosta) koju predvodi bivši sportski komentator Andre Ventura. Njegova stranka osvojila je 1,3% glasova na izborima 2019., dok je 2022. osvojila 7,3%. Ovih dana u anketama varira između 17 % i 20 %. S obzirom na to da se očekuje da ni jedan blok neće osigurati 116 mjesta potrebnih za većinu, Chega je pozicioniran kao potencijalni kreator, kingmaker bez koje se neće moći oformiti vlada, piše Politico.
Za što se zalaže Chega?
A to je ono što je ponovno zabrinulo mainstream, kao i svaki put kada je desnica blizu osvajanja ili kada osvoji izbore. Stranka Chega, kao i većina desnih stranaka u Europi naglasak stavlja na protivljenje masovnim ilegalnim migracijama i predlaže jače granične kontrole. Smatraju da bi useljenici trebali biti “obvezni poštovati naša pravila, obrede, običaje i tradiciju” te za deportaciju imigranata s kriminalnim dosjeima ili onih koji su ekonomski neaktivni. Naglasak stavljaju i na pitanje kriminala i korupcije, te se zalažu za kemijsku kastraciju seksualnih prijestupnika. Nisu protiv Europske unije, ali se protivi miješanju EU-a u donošenje nacionalnih političkih odluka u državama članicama.
Reuters u članku “Portugalski seljani, zasićeni statusom quo, glasaju za ekstremno desnu stranku Chega” piše kako “Portugal, koji se tek vratio demokraciji nakon pada fašističke diktature prije 50 godina, možda nije imun na rastući populizam diljem Europe, za koji se očekuje da će rezultirati velikim dobicima za krajnje desne stranke na europskim izborima u lipnju”. Dodaje da se dio arsenala stranke Chega “sastoji od antiimigracijske retorike s rasističkim prizvukom, pomažući okupljanju ultranacionalista pod svoju zastavu”.
“Krajnje desničarski bivši nogometni stručnjak potresa Portugal” naslov je teksta Financial Timesa. Čelnika Chege Andréa Venturu, opisuje kao karizmatičnog 41-godišnjaka “kojeg su protivnici označili kao oportunističkog ksenofoba koji napreduje kapitalizirajući rasističke stavove kod dijela biračkog tijela”.
Isti obrasci
I CNN nije ostao imun na rast desne stranke u Portugalu . U članku pod nazivom “‘Mi nismo ekstremisti’: portugalska radikalni desničari u ulozi kingmakera” piše kako “Venturin tip populizma nije baš nov, ali se činilo da je Portugal na to bio imun” te da desni populizam doživljava svoj trenutak. Dalje ističu kako je, “poput drugih radikalnih stranaka diljem Europe, Venturin Chega napao ideju rodne ravnopravnosti i igrao na strahovima birača u pitanjima sigurnosti, kriminala i imigracije.” Navode da je “stranka koketirala s ekstremizmom i optuživana za rasizam”.
The Guardian piše kako “za razliku od nekoliko država članica EU-a od Finske do Italije, krajnja desnica do sada nije uspjela ostvariti veći utjecaj u Portugalu, koji u travnju slavi pola stoljeća otkako je Revolucija karanfila 1974. okončala gotovo isto toliko godina autoritarne vladavine”. U tekstu “Portugalska krajnja desnica u usponu” također upozoravaju da su “stranke radikalne desnice na putu da završe na prvom mjestu u devet zemalja” na izborima za Europski parlament.
Situacija u Portugalu samo je još jedan dokaz na kojoj su strani mainstream svjetski mediji. Svaki put kada desnica napravi veći iskorak ponavlja se isti obrazac. Tako se na meti medija redovno, označeni kao ekstremisti, nađu talijanska premijerka Giorgia Melone, njemački AfD ili npr. austrijski FPÖ. Stoga će europski izbori biti još zanimljiviji.