„Kada ga napadnu kao Židova, onda se čovjek mora i braniti kao Židov. Ne kao Nijemac, ne kao građanin svijeta, ne kao podupiratelj ljudskih prava“, napisala je jednom prigodom heroina liberalne ljevice profesorica na Princetonu, Harvardu, Berkeleyu… Hannah Arendt. Upravo se nešto slično dogodilo Zoranu Krešiću ovih dana. Trenutačno u tom slučaju vlada zatišje. Zla politika se pritajila. No nije odustala. Pa razmotrimo što se to dogodilo. Njega su napali. Hajku pokrenuli. I jamu pokušali iskopati ne kao građaninu BiH, ne kao novinaru, ne kao izrazitom profesionalcu i znalcu svoga zanata, nego baš kao pripadniku jednog naroda.
Piše: Miroslav Vasilj za Hrvatski Medijski Servis
A hajka je pokrenuta onoga trenutka kada se doznalo da je kandidat za Upravni odbor Federalne televizije. Jedan od inicijatora je zastupnik Komšićeve radikalne DF stranke i vjerovali ili ne predsjednik Povjerenstva za informiranje Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH Sanel Kajan. Kako je takva osoba i čijim glasovima to postala posebno je pitanje koje puno govori i o hrvatskoj politici u BiH.
Isti onaj Kajan koji je izaslanicu u Domu naroda nazvao “zmijurinom kamenjarkom“ i koji nakon te izjave u eri femicida u niti jednoj europskoj državi ne bi više mogao biti zastupnik. Ali ovo je BiH i takva osoba predvodi kampanju protiv Krešića. I zaista ovo je zemlja u kojoj postoje podčinjeni, a sada već davne 1988. godine ugledna indijsko-američka književna teoretičarka Gayatri Chakravorty Spivak napisala je čuvenu studiju „Mogu li podčinjeni govoriti?“ Odgovor je glasio ne mogu govoriti. Time ni djelovati. Stoga ih ne možemo ni čuti. Upravo se to dogodilo Krešiću ovih dana. Pokušalo ga se ušutkati. Opstruirati njegov izbor. Učiniti ga osobom koja ne može obnašati bilo kakvu funkciju u BiH. Zašto? Zato što je iznio svoje mišljenje.
A što je sporno u tim njegovim izjavama prije nekoliko godina? Ništa! Herceg-Bosna ili Druga Republika jeste san kojem teže Hrvati. Između ostaloga zato što su prevareni i izigrani. Preglasani i poniženi. Jer ne mogu govoriti. Čak im nije dopušteno niti da imaju javni RTV servis na materinskom jeziku. To je ona instinktivna težnja za Republikom obrambene prirode kada ti se sprema ugroza tipa nepriznavanja tvoga glasa, otimačine pozicija, preglasavanja. Hrvati su unijeli Republiku u Federaciju kao što su je unijeli i Bošnjaci. Bošnjaci mogu govoriti o svojoj građanskoj republici i nitko nikada zbog toga nije sankcioniran. Hrvati ne mogu govoriti o građanskoj republici jer će biti sankcionirani. Dogodit će im se ono što se sada događa Krešiću. Tu se potvrđuje ono što je pisala spomenuta Spivak.
Hajka na Krešića zbog toga nije više samo pitanje njegovog imenovanja u Upravni odbor Federalne televizije. Ona je zbog glupe i zle prirode politike koja ju je pokrenula poprimila pune veće dimenzije. Zapravo ovo je postalo pitanje svakog građanina u BiH. Je li jednima zabranjeno govoriti? Je li drugima dopušteno govoriti? I da Krešić jeste kriv! Jer je rekao ono što većina hrvatskih političara ne smije reći. Krešić jeste kriv jer se kandidirao za Upravni odbor Federalne televizije. Krešić jeste kriv jer zna raditi svoj posao. To su njegovi krimeni!
Zapravo ovo je pitanje gdje će se potvrditi ili pasti zlokobna, ali iskrena izjava predsjednika Skupštine Hercegovačko-neretvanske županije Džafera Alića da su Bošnjaci vlasnici BiH koji imaju neugodne podstanare. A neugodnih se podstanara, složit ćete se, valja riješiti. Kako? Pa prvo ih ušutkati što se pokušava s Krešićem. Zabraniti im da djeluju. Zabraniti im da budu imenovani i izabrani. Asimilirati, a ako to ne žele onda deportirati. Kako? Pa sa dva željeznička vagona koje spomenu na sarajevskom danu sramote javno pred kamerama opet jedan iskreni čovjek koji očigledno smije govoriti!/HMS/