Kad bismo htjeli kratko sažeti život ovoga sveca, onda bismo rekli da je bio izvanredan u milosrdnoj ljubavi prema bližnjemu i u skromnosti i poniznosti. Te dvije vrline naročito sjaje na njegovu liku.
Toma se rodio god. 1486. u Fuenllani u Španjolskoj, no brzo se preselio u Villanueva de los Infantes, pa je po tom gradu ušao i u povijest.
Toma je bio natprosječno nadaren dječak pa je već u osnovnoj školi stekao prilično znanje. Kad mu je bilo 15 godina, pošao je na daljnji studij na sveučilište Alcalá de Henares, baš u vrijeme kad je slavni kardinal Cisneros stvarao sveučilište u Alcali, koje će postati veoma glasovito. Dvije godine kasnije Tomi je umro otac ostavivši mu kuću i nešto novca. Toma se vratio kući, novac podijelio siromasima, a kuću uz majčin pristanak pretvorio u bolnicu. Tada je opet pošao na sveučilište i upisao se na teologiju. U dobi od 26 godina bio je već profesor filozofije i teologije, a slovio je kao odličan predavač.
No njega je srce vuklo u samostan; zato je ostavio sveučilište, pošao u Salamancu te ondje ušao u red augustinaca. Novicijat je počeo 21. studenoga 1516., a već 25. studenoga naredne godine položi redovničke zavjete. Za svećenika je zaređen god. 1518. i odmah određen da predaje teologiju u kući formacije svoga reda. Godinu dana kasnije bude imenovan i propovjednikom. Uz to mu je, protiv njegove volje, povjerena poglavarska služba koju je morao obavljati gotovo cijeli život. Bio je poglavar u Salamanci, Burgosu, Valladolidu. Obavljao je i druge visoke i odgovorne službe u redu koje mu je povjerio otac general. Dva puta je bio i provincijal.
Kako je njegova krepost i sposobnost bila opće poznata, imenovan je god. 1544. nadbiskupom u Valenciji. Kao natpastir nadahnjivao se slikom Dobroga Pastira, naučavanjem sv. Pavla, primjerima velikih biskupa kršćanske starine, osobito sv. Ambrozija, Augustina, Grgura Velikoga. Njihovim se duhovnim, teološkim i pastoralnim spisima neprestano hranio. I kao nadbiskup bio je veliki prijatelj sirotinje i svih onih koji su trebali njegovu bilo duhovnu bilo materijalnu pomoć.
Novi nadbiskup Valencije, na zaprepaštenje svojih kanonika, nosio je i dalje skroman, iznošen redovnički habit. Oni stoga skupiše 4.000 kruna, poklone mu da si nabavi odjeću i uredi stan koji će odgovarati dostojanstvu njegova staleža. Zahvalivši se toplo za nj svojim dobrotvorima, posla ga u bolnicu. Na sve primjedbe na svoj račun nadbiskup bi odgovarao: “Što hoćete? Ja sam vam veoma zahvalan za vašu brigu oko moje osobe, no vi znate, ipak, da moj položaj i moje dužnosti ne ovise o mojoj odjeći. Ja se jedino moram brinuti za duše koje su mi povjerene.” Dakako da je savjesno obilazio sve župe svoje nadbiskupije. Posvuda je propovijedao. Kao propovjednik uvrštavao se među najbolje propovjednike Španjolske onoga vremena. Za propovijedi se spremao naročito molitvom. I on je uopće po naravi više bio čovjek molitve i nutarnjega života nego akcije.
Sveti je biskup umro na Malu Gospu god. 1555. Blaženim ga je proglasio god. 1618. Pavao V., a svetim na samu svetkovinu Sviju svetih 1658. Aleksandar VII., posvetivši mu župu u Castelgandolfu.
U ikonografiji najčešće sveca prikazuju kako dijeli milostinju siromasima ili čini koje drugo djelo milosrđa.
ktabkbih.net/obican.info