Toma Becket kojega se danas spominjemo, prije nego je postao nadbiskup i primas Engleske bijaše kancelar engleskog kralja, poslušan dvorjanin, prijatelj raskoši i pristaša kraljevskog apsolutizma. postavši nadbiskupom god. 1162. pretvorio se u strogog asketu i vatrenog borca za prava Crkve protiv kraljevih presizanja.
Jedna od glavnih značajki Tomina karaktera bijaše veoma razvijen osjećaj dužnosti. Stoga je smatrao da kao primas Engleske ima zastupati interese Crkve, a ne više interese kralja kao što je činio dok je bio njegov kancelar. Između kralja i Tome dolazi do sukoba a Toma se kazni pokorom u trajanju od 40 dana što je bio blizu popuštanju kraljevoj a ne Crkvenoj vlasti. Kralj Henrik II. osudi Tomu kao veleizdajnika i svrgne ga s nadbiskupske stolice. Toma pobjegne u Francusku Papi Aleksandru III. Nakon 6 godina izgnanstva Toma se kao Papin legat vrati u Englesku a kralj se bojao izopćenja pa mu ne učini nikakvog zla.
Međutim, kralj je izrazi želju da ga se oslobodi toga čovjeka na što normanski vitezovi provale u katedralu 29. prosinca 1170. godine i ondje ubiju Tomu. Narod je Tomu odmah nakon smrti počeo častiti kao sveca a papa Aleksandar III. službeno ga kanonizira već 1173. godine. Da bi ublažio bijes naroda, sam kralj je hodočastio na grob Tome Becketa i ondje se podvrgao kazni javnog bičevanja godine 1174. a to je bila zadovoljština za sva zla koja je učinio protiv Crkve i Tome.
ktabkbih.net/obican.info