27. prosinca Crkva slavi spomendan sv. Ivana, apostola i evanđelista, ljubljenoga Isusova učenika i najmlađega od dvanaestorice apostola.
Sveti Ivan je rođen u ribarskom mjestu Betsaidi, na Genezaretskom jezeru. Otac mu je bio ribar Zebedej, a majka Saloma, koja se spominje na više mjesta u Novom zavjetu, i to kao pobožna žena koja je pratila Isusa na njegovom križnom putu, te kao jedna od svjedokinja njegova uskrsnuća.
Svetog Ivana je, zajedno s bratom Jakovom, jednom prilikom, dok su krpali mreže, pozvao sam Isus da pođu za njim, što su oni spremno i učinili. Njih su dvojica, zajedno sa svetim Petrom, bili najbliži Isusovi učenici, koji su mogli svjedočiti o posebnim događajima iz života svoga Gospodina. Tako su jedino oni nazočni u situaciji kada je Krist izliječio Petrovu punicu, kada je oživio Jairovu kćer, prilikom Kristova preobraženja na brdu Tabor, kao i onda kada se smrtno znojio na Maslinskoj gori.
Zbog njihove vatrene naravi, Isus Ivana i Jakova naziva “sinovima groma“. Primjerice, kad su se jednom vraćali iz nekog samarijskog sela koje nije htjelo primiti Isusa i apostole, njih su dvojica predložila Isusu da pošalje vatru s neba i uništi mjesto. No, unatoč takvoj žestokoj naravi, obojica će itekako posvjedočiti ljubav i vjernost svome Učitelju.
Dok će Jakov podnijeti mučeničku smrt, sveti će Ivan svoju vjeru u uskrslog Gospodina svjedočiti životom, posebno osnivajući kršćanske zajednice i posvećujući se pisanju. Nakon smrti Blažene Djevice Marijine, koju joj je Isus na križu povjerio kao svoju majku, putovao je Judejom i propovijedao, a potom je otišao u Malu Aziju i ondje osnovao sedam Crkava.
Prema predaji, odveden je u Rim i mučen u vrelom ulju, a nakon što je preživio, prognan je na otok Patmos u Egejskom moru i osuđen na rad u rudnicima. Ondje je napisao Knjigu otkrivenja, a kad je za vrijeme cara Nerve bio oslobođen, vratio se u Efez, gdje je napisao svoje Evanđelje i tri poslanice i ondje je u dubokoj starosti od oko 100 godina i umro.
Umjetnici ga obično prikazuju s perom, a njegov je simbol orao, što treba gledati u svjetlu posebne dubine njegove misli. Poznata je rečenica ranokršćanskog pisca Origena, koji kaže ovako: „Cvijet Biblije su evanđelja, a cvijet evanđelja je Ivanovo evanđelje.“ Njegove se pak poslanice često nazivaju “poslanice ljubavi”, jer se ljubav u njima spominje preko 50 puta.
Štuje se kao zaštitnik teologa, pisaca, skladatelja, slikara, zazivaju ga kod opeklina, žrtava požara, a štuje se i kao zaštitnik prijateljstava.
Piše: mr. Snježana Majdandžić-Gladić, vjeraidjela.com