Rođen oko 293. još za vrijeme progonstva, na otoku Sardiniji. Posvetio se duhovnom staležu i postao svećenik, a papa Julije I. posvetio ga je i za biskupa. Žestoko je branio pravovjerje protiv arijanstva koje je zarazilo čitavu Crkvu.
Budući da je car bio sklon arijanstvu, biskupa Euzebija pošalje u progonstvo gdje mnogo trpi. Po povratku iz progonstva nepokolebljivo brani vjeru u Kristovo božanstvo. S tom vjerskom istinom stoji i pada kršćanstvo. Ako Krist nije Bog, onda je kršćanska vjera obična ljudska tvorevina. Zato su neprijatelji kršćanskog imena uvijek napadali Kristovo božanstvo, a kršćani su branili baš tu dogmu.
Sveti je Euzebije bio svjestan ove činjenice i stoga ju je branio po svaku cijenu. U svojoj biskupiji svećenike združuje u zajedničkom životu tako da je taj stil duhovnog življenja u neku ruku prethodnica redovništva.