Današnja svetica Lujza de Marillac, suutemeljiteljica Kćeri milosrđa sv. Vinka Paulskog, bila je nezakonito dijete. Iako obdarena velikom tjelesnom ljepotom i umnim sposobnostima u obitelji je držana po strani, prednost su imala zakonita djeca.
Kao djevojku šalju je k sestrama dominikankama gdje stječe odgoj i izobrazbu. S godinama je počela osjećati poziv na kontemplativni život. Kapucinski provincijal smatrao je da tjelesno nije sposobna podnijeti strogi način kontemplativnog života te se Lujza odluči na udaju. U braku rodi sina, ali ubrzo se počela kajati što je stupila u brak pa je utjehu tražila u pomaganju siromaha. Česti razgovori sa sv. Franjom Saleškim pomogli su joj da prebrodi duševnu krizu. Odlučan čas za Lujzu kucnuo je kada se susrela sa svećenikom Vinkom Paulskim. U razgovoru s njim dobila je samopouzdanje i shvatila što Bog od nje očekuje. Tri godine nakon muževe smrti Lujzin sin stupa u sjemenište a Lujza obnavlja svoju posvetu Gospodinu položivši zavjet udovištva. Sada je bila slobodna posvetiti se najljepšem od svih djela, djelu kršćanske samarijanske ljubavi. Vinko Paulski, koji je na mnogim mjestima osnovao mnoge karitativne ustanove, povjerio je Lujzi da ih pohađa i nadgleda te ona ubrzo postade duša svih karitativnih ustanova. Vinko joj povjeri i svoje duhovne kćeri milosrdnice a Lujza ih je poučavala kako se valja brinuti za bolesnike, siromahe, starce, nahočad i svakoga onoga tko je bio u potrebi.
Benedikt XV. proglasio je 9. svibnja 1920. Lujzu de Marillac blaženom, a papa Pio XI. 11. ožujka 1934. svetom. Dobri papa Ivan XXIII. proglasio ju je 10. veljače 1960. zaštitnicom socijalnih radnika. Njezine relikvije počivaju u kapeli kuće matice Kćeri milosrđa u Parizu.