Pročitana je izjava Ivice Đikića u kojoj je, između ostalog, kazao da je bio dobrovoljac Informativno-promidžbene djelatnosti Hrvatskog vijeća obrane (HVO), te da se predao 24. srpnja 1993. godine, kada su on i brat odvedeni u Marksistički centar Bugojno. Tamo je, rekao je svjedok u iskazu, kada je odnosio kantu u toalet, vidio u parkiranom gepeku crnog Mercedesa tijelo Vlatka Kapetanovića, te tada nije mogao vidjeti je li Kapetanović bio živ, prenosi BIRN .
U iskazu je svjedok rekao da je nakon dva-tri dana prebačen u podrum Gimnazije, odakle su njega i još nekoliko zatvorenika izvukli do mokrog čvora i povezali za radijatore, te da su ih pripadnici Armije BiH tukli i tjerali da pjevaju pjesme.
Svjedok Miroslav Marijanović je u iskazu, između ostalog, naveo da je kao dobrovoljac pristupio u inženjeriju HVO-a i da je sa 17. na 18. srpnja 1993. sa suborcima zarobljen i premješten u podrum Gimnazije. Nakon sedam dana u podrumu Gimnazije, rekao je, prebacili su ih u podrum salona namještaja, iz kojeg je izveden i tučen po leđima i drugim dijelovima tijela.
“Bio sam u nesvjesnom stanju”, pročitano je iz iskaza svjedoka Marijanovića.
Nakon provedenih 15 dana u bolnici, kazao je svjedok, prebačen je s civilima na stadion “Iskra”, odakle je kasnije s oko 30 ljudi odveden na Prusac. Prema iskazu, kao bivši pripadnik inženjerije poslan je na deminiranje, kada je stao na minu koja se nije aktivirala. Nakon povratka na stadion, rekao je, uspio je pobjeći.
Za zločine počinjene u Bugojnu sudi se Dževadu Mlaći, optuženom u svojstvu predsjednika bugojanskog Ratnog predsjedništva, i Selmi Cikotiću, bivšem zapovjedniku Operativne skupine Zapad Armije BiH. Mlaći je na teret stavljeno da je naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Cikotiću da nije spriječio ni kaznio podređene pripadnike Armije BiH zbog kaznenih djela, kao i da nije poduzeo mjere na njihovom kažnjavanju zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika.
Pročitan je iskaz i preminulog svjedoka Ljubana Živke u kojem je izjavio da je bio u Kriznom stožeru Bugojno, te da su nakon predavanja on i suborci odvedeni u podrum salona namještaja. Sjeća se, pročitano je u iskazu, da je Duvnjak zvani Dudo prozivao i izvodio zatvorenike na kat, gdje su bili pretučeni. To se ponavljalo, kazao je, te je jednom jedan zatvorenik po povratku u podrum izdahnuo od udaraca.
Rekao je da je kasnije s 50-60 ljudi prebačen na stadion “Iskra”, gdje su također prozivali ljude, koje je kasnije vidio ozlijeđene. Kazao je da ih je “Kukavica” poredao i počeo praviti spisak za Uskoplje, nakon čega su, vezani žicom, potrpani u kamion i odvedeni na kopanje rovova, a jedan čovjek je poginuo prilikom dolaska na prvu liniju, gdje su bili izloženi kao živi štit.
U iskazu je rečeno da je skupina zatvorenika vraćena u logor “Iskra”, a tri dana nakon dolaska Živko je bio pretučen te je kazao da nije mogao tražiti medicinsku pomoć.
Obrane su uložile prigovor relevantnosti jer se, kako su obrazložile, prostori iz iskaza ne odnose na optužnicu, te da je za te događaje već suđeno.
Jesenka Rešidović, Cikotićeva braniteljica, navela je da su iskazi ovih svjedoka, u pogledu onoga što se optuženima stavlja u teret, nepotpuni, jer se radi o svjedočenjima i o izvođenjima na radove prije rujna 1993. godine.