U intervju-u koji je predsjednica Vlade HNŽ-a dala za Večernji.ba izneseno je nekoliko tvrdnji koje moramo demantirati kazao je Sindikat prosvjetnih djelatnika HNŽ-a.
Izjavljeno je da nam je na sastanku rečeno da će Vlada iskoristiti zakonsku mogućnost provjere zakonitosti štrajka, a istina je da nam je, još od drugog protesta kada smo spomenuli mogućnost organiziranja štrajka, rečeno da će on biti nezakonit. Kako su članovi Vlade to znali tada kada smo mi štrajk najavili tek u svibnju? Zatim se navodi da je naše „pravo na štrajk i demokratsko izražavanje nezadovoljstva neupitno“, a na press konferenciji nakon što je Sud donio ovu privremenu mjeru, predsjednica Vlade je istaknula da neće dopustiti da ih neko ucjenjuje. Jasno se mislilo da je štrajk ucjena, što u jednom smislu i jeste. Na pitanje novinara je li na stolu bila ponuda 5 plus 5% odgovorila je točno da to nikada nije ponuđeno, ali netočno da „su čelnici sindikalnih organizacija i pojedini sindikalni povjerenici po školama svome članstvu prenosili netočne informacije koje su izazvale konfuziju“. Točno je da je predsjednica Vlade na press konferenciji tako iznijela ponudu i stvorila konfuziju i problem i nama koji smo članstvu morali objašnjavati da će 1.1.2025. dobiti istih 5% od 1.10.2024. možda malo uvećano. Ponavlja se tvrdnja da Vlada poštuje svako slovo Kolektivnog ugovora, iako smo tek ovaj mjesec dobili topli obrok u iznosu koji je njime propisan, iako od 2010. godine nismo imali sistematski pregled. Zatim se navodi da „sindikati prosvjete žele biti u osjetno drugačijem položaju u odnosu na druge korisnike proračuna, a to je za Vladu neprihvatljivo“.
Prava je istina da mi i jesmo u drugačijem položaju, ali lošijem i da to želimo promijeniti. Želimo da naši radnici prilikom odlaska u mirovinu dobiju otpremninu umjesto 5 u iznosu od 6 plaća, koliko imaju neki korisnici proračuna, želimo da se našim članovima ne umanjuje plaća za bolovanje do 42 dana, ne da bismo bili neradnici koji neće dolaziti na posao jer ćemo biti isto plaćeni, nego da se izjednačimo s drugima, jer se plaća nikome ne umanjuje nego nama, iako se nastavni sati uredno nadoknade. Pa se onda dodaje kako naši kolektivni ugovori imaju posebnosti i prednosti koji drugi nemaju. Vjerojatno se tu misli na umanjenje normi za roditelje koji imaju djecu s poteškoćama, ili umanjenje norme sindikalnim predstavnicima. I da, to je točno i to je dobra strana naših kolektivnih ugovora koje bi trebali imati i drugi. Naša je sreća što smo te pogodnosti potpisali s prethodnom Vladom, jer očito će sa ovom biti problem da se to zadrži. Intervju sadrži niz primjera zašto je stanje u našem obrazovanju loše. I normalno, opet se u tom kontekstu govori o prosvjetnim radnicima „koji od svog dijela odgovornosti ne mogu pobjeći“ i da je krajnje vrijeme da se osim stalnih razgovora o materijalnom položaju prosvjetnih radnika, koji mora biti adekvatan složenom i odgovornom poslu koji rade, mora govoriti i o kvaliteti našeg prosvjetnog sustava“. A onda normalno idu i ideje o reformskim procesima i eksperimentalnom kurikulumu, za čiju su provedbu opet zaduženi prosvjetni radnici za šta neće biti plaćeni, a opterećenja će im biti veća. Kako da stanje u obrazovanju bude dobro kada se godinama u školama, ministarstvu i zavodima upošljavaju stranački ljudi čiji kvaliteti su upitni? Svi zakoni i pravilnici se donose bez dogovora sa sindikatom, pa ni napredovanje u struci ne bi bilo vraćeno bez našeg pritisaka, a upravo nemogućnost napredovanja i ista plaća za onog ko radi prosječno, loše i izvrsno su jedan od razloga lošeg stanja u obrazovanju. Ne postoji reforma koja će to stanje popraviti ako se 90% uposlenih, bez obzira da li su ili nisu članovi sindikata, izjasnilo za štrajk i koji su prisustvom na protestu 4.9. iskazali svoje nezadovoljstvo. Završetak intervjua je dao završni udarac u rečenici „ Postoji način da im odmah značajnije povećamo plaće, ali on podrazumijeva i ponašanje u skladu sa standardima. To znači veliki broj realnih viškova u našim školama. Kada sam to spomenula na posljednjem sastanku, sindikalni su mi čelnici pljeskali, ali mi iskreno nismo spremni ići u tom smjeru da značajan dio prosvjetara ostane bez posla…“ Istina je da nije bilo razloga da se na bilo šta aplaudira na tom sastanku, te da smo na stalno ponavljanje kako nas ima više nego što treba rekli da to nije krivica sindikata i da se sigurno u nekoj mjeri može napraviti racionalizacija.
Sve navedeno svjedoči o tome kako se za trenutnu situaciju u obrazovanju želi okriviti sindikat. I ponovo daleko od istine, jer sindikat se jedino bori za prava svojih članova, za bolji i pravedniji položaj svojih članova, a time i za pravednije društvo. I još jednom jasno i glasno kažemo: „Ne mogu vam djeca biti na prvom mjestu, a prosvjetni radnici na posljednjem!“
Svjesni problema predlažemo da ih počnemo rješavati dijalogom, uvažavajući se, a ne nudeći jednostrana rješenja koja su dovela do nezadovoljstva i štrajka. Obraćamo se cjelokupnoj javnosti da nam oprosti što mislimo da vrijedimo više od 5%, više od Ere kupljenog za potrebe Vlade ili razvojnih projekata koje Vlada smatra bitnijim od nas. Oprostite i njima jer ne znaju šta rade. Ili znaju…