Kažu da je u ljubavi i ratu sve dozvoljeno, ali rat i sredstva kojim se Vlada HNŽ-a bori sa sindikatima obrazovanja posljednjim dopisom su prevazišla i ovu izjavu. Prigovara nam se da roditelje i djecu pozivamo na „bojišnicu“ i koristimo ih kao živi štit, potvrđujući time da su nam objavili rat. U pismu roditeljima smo naveli kako ćemo na protest povesti svoju djecu, a da su i oni dobrodošli. Znači, učenike nismo ni spomenuli, a valjda svoju djecu imamo pravo povesti.
Predstavnici sindikata su više puta tražili da se uposleni koji dugo rade na određeno prime zastalno i nikada nam na pamet nije palo tražiti otpuštanja uposlenih. Uostalom, to je bio jedan od razloga za štrajk. Jedino što smo tražili jeste da ne dolazi do novog zapošljavanja dok se radnici koji rade na ugovor na određeno vrijeme ne prime u stalni radni odnos. Potrebno nam je da ljudi ostaju u BiH, da imaju od čega da žive, da imaju više djece, pa će biti i mogućnosti za nova zapošljavanja. Ljudi odlaze jer „Vlada je tu da vlada“. Tvrditi da smo mi tražili otpuštanja, a oni odbili je prevazišlo sve izrečeno do sada.
Što se tiče prava koja imaju sindikalni povjerenici i predsjednici sindikata, pokušano je da nam se predoči da ta prava postoje samo u našoj županiji što također nije točno. Ta prava su u nekim županijama veća nego u HNŽ-u (u RS-u povjerenik ima dodatak 15%). Prigovarano nam je i pravo umanjenja norme za roditelje s četvero i više maloljetne djece i djece s poteškoćama, jer i to pravo imaju samo prosvjetni radnici, a ne i drugi korisnici proračuna. Jasno smo bili stava da smo se mi za ta prava izborili i da nećemo od njih odustati. Sve ove pogodnosti smo ostvarili s prethodnom Vladom koja je imala „socijalnog sluha“, a očito je da ćemo se sada morati boriti da to očuvamo. Hoće li ukidanje ovih prava napraviti uštede u proračunu i da li bi se ta sredstva mogla korisnije upotrijebiti? Pitamo se što bi tek moglo da se uštedi kada bi se smanjio vozni park, mobiteli i ostale povlastice koje oni imaju. Koliko je vozila ostaje ispred zgrade Vlade poslije radnog vremena? Što još možemo očekivati od Vlade koja nam je na samom početku svog mandata obećala da će naše plate biti redovne i da nam ih neće umanjivati, a proračun je veći od planiranog.
Netočno je da smo prijetili da ćemo, ako nam se ne ispune zahtjevi, učenicima upisivati petice. Znači, sve napisano je izvučeno iz konteksta i zlonamjerno stavljeno u drugi, kako bi se među nama stvorio razdor. Dobra vlada ne radi na urušavanju sindikata. U tekstu smo nazvani socijalnim partnerima, ali se mi, posebno nakon ovog dopisa, ne osjećamo tako. Ali kao što kaže jedan od komentara ispod Vladinog teksta (a voljeli bismo da pročitaju komentare ispod svih svojih objava): „Ništa bolje ne daje motivaciju za nastavak štrajka kao ohole izjave Vlade.“
Nakon ovog što je napisano tražimo da se svaki naš sastanak snima i nudimo predstavnicima Vlade koji su sudjelovali na pregovorima da se suočimo u nekoj televizijskoj emisiji.