Kao kršćani, pozvani smo na život molitve. Dok nastojimo odgovoriti na ovaj poziv i živjeti životom molitve, potrebne su nam ustaljene molitve naše tradicije, kao što nam je potrebna i spontana molitva koja dolazi izravno iz naših vlastitih srca. I jedno i drugo je potrebno ako želimo da naš molitveni život bude sadržajan i da tvori “osobni odnos” između nas i Gospodina Isusa.
Zadane molitve i spontane molitve duhovnog života snažno se i lijepo vide u 150 psalama Staroga zavjeta. Psalmi nam pokazuju kako izraziti našu želju za Bogom, naše strahopoštovanje pred veličanstvom stvorenja, našu tjeskobu i radost zbog životnih tuga i trijumfa, i našu frustraciju u borbi protiv iskušenja. Psalmi nas vode u izražavanju naše zahvalnosti za snagu i nadahnuće koje nalazimo u ljubavi i dobroti Bogu. Dok su psalmi na neki način postavljene molitve, oni ipak čuvaju prirodu spontane molitve. Psalmi kao da iskaču sa stranice dok pjevaju hvalu i veličanstvo Bogu.
Kao što nas uči Katekizam Katoličke Crkve : “Određene stalne karakteristike pojavljuju se kroz Psalme: jednostavnost i spontanost molitve; želja za samim Bogom kroz i sa svim onim što je dobro u njegovom stvaranju; uznemirena situacija vjernika koji je, u svojoj preferiranoj ljubavi prema Gospodinu, izložen mnoštvu neprijatelja i iskušenja, ali koji čeka što će vjerni Bog učiniti, u sigurnosti svoje ljubavi iu podložnosti njegovoj volji.
Temeljna nakana psalama je slavljenje Boga. Bez obzira na to je li takva pohvala izražena u zahvaljivanju ili u jadikovanju, Bogu se štuje i njegove se hvale pjevaju u svim psalmima.
Budući da živimo u palom svijetu i imamo svoj udio u radostima i patnjama, od duhovne je pomoći pogledati psalme i učiti iz njihove bezuvjetne hvale Bogu.
Katekizam naglašava ovu duhovnu dinamiku:
„Molitva psalama uvijek je podržana hvalom; zato je tako prikladan naslov ove zbirke kako nam je prenesen: ‘Pohvale’. Sakupljen za skupštinsko bogoslužje, psaltir zvuči poziv na molitvu i pjeva odgovor na taj poziv: Alelu-Jah! (‘Aleluja’), ‘Slava Gospodinu!’”
Psalmi nas pozivaju na molitvu. Oni nas bude iz našeg duhovnog sna. One nas podižu iz naše tuge ili nas kali u našoj radosti i upućuju nas Bogu i zajedništvu s njim. Dok naš svijet ima mnogo čimbenika koji nas odvlače od molitve, redefiniraju molitvu ili nas tjeraju da preispitujemo snagu molitve, psalmi raspršuju takve stvari i nude nam olakšanje i utjehu vremena provedenog s Bogom.
Umjesto logike apologetike ili sustava fundamentalne teologije, psalmi probijaju nevjericu i sumnju našeg doba i pokazuju nam lice Boga koji nas ljubi i želi nas pratiti kroz život. Psalmi jednostavno hvale Boga i žive u zajedništvu s njim.
Odgovor psalama nije neumjesni optimizam ili neka vrsta varljivog idealizma. Psalmi shvaćaju brige našeg srca. Umjesto da se zadržavaju na njima u unutarnjem monologu koji vodi u kružne misli i vječnu bijedu, psalmi nam pokazuju izlaz iz životnih tuga ukazujući nam više stvarnosti iznad nas. Psalmi su sloboda od usredotočenosti na sebe koja često može mučiti naše duhovne živote.
Psalmi – dok ponekad oplakuju i oplakuju žalost života – vode nas dalje od njih i podsjećaju nas na Božju prisutnost i providnost. Psalmi nas pozivaju na slavljenje Boga. Njihov utemeljeni odgovor na tamu svijeta je snažno svjetlo snažnog, iskrenog, “Aleluja”.
Katekizam citira svetog Ambrozija koji je napisao:
„Što je ugodnije od psalma? David to dobro izražava: ‘Hvalite Gospodina, jer je dobar psalam: neka bude hvala Bogu našemu u veselju i milosti!’ Da, psalam je blagoslov na usnama naroda, pohvala Božja, štovanje skupštine, opći klic, riječ koja govori za sve, glas Crkve, ispovijest vjere u pjesmi.”
Sveti biskup to najbolje kaže. Psalmi su odgovor na sumnje, nevjeru, tugu, jadikovku, tjeskobu i jad. Oni su predloženi odgovor – jedno srce drugom – na krize, tragedije i bolove našeg svijeta. Psalmi nas vode kroz rovove života i pomažu nam da izreknemo vlastito otrcano, ali iskreno, “Aleluja” – “Hvalite Gospodina!”
Svim čitateljima preporučujemo da uzmu bibliju u ruku i čitaju psalme. Amen. Aleluja.