Povelja bosanskog bana Kulina Dubrovačkoj Republici izdana je 29. kolovoza 1189. godine. Radi se o izvanredno značajnom pisanom spomeniku za bosansku povijest jer je Kulinova povelja najstariji sačuvani bosanski državni dokument uopće.
Njen dio pisan bosanicom (drugi dio pisan je latinicom) ujedno je najstariji sačuvani dokument takve vrste u povijesti. Iz tog razloga, kao i činjenice da, izuzev u uvodnoj invokaciji, nema utjecaja crkvenoslavenskog, Povelja je vrlo važan izvor i s jezičnog stajališta.
Bosanski ban Kulin vladao je krajem 12. i na početku 13. stoljeća. U povelji je obećao Dubrovčanima na cijelom teritoriju pod svojom vlasti slobodno kretanje i trgovanje bez ikakvih nadoknada. Time Kulinova povelja svjedoči i o postojanju živih trgovačkih veza između Bosne i Dubrovnika već u 12. stoljeću.
Povelja je očuvana u tri primjerka. Dva se nalaze u Dubrovniku, a treći u Sankt-Peterburgu, koji je vjerojatno i izvorni dokument ili barem najstariji očuvani prijepis.
Taj ruski primjerak zapravo je ukraden iz dubrovačkog arhiva u 19. stoljeću, a nastojanja bosanske vlade da ga povrati ostala su bez uspjeha. Jedan primjerak iz Dubrovnika bio je prevezen u Beč u 19. stoljeću, ali je vraćen 1947. na zahtjev jugoslavenskih vlasti.