Roman prvijenac Pisma iz vječnosti novinara Večernjeg lista Željka Andrijanića bit će predstavljen u utorak, 21. svibnja, u 19 sati u Galeriji kraljice Katarine Kosače u književnom dijelu programa ovogodišnjeg Mostarskog proljeća – 26. Dana Matice hrvatske.
U promociji knjige, uz autora, sudjelovat će Valentina Rupčić, Maja Marić, Ilija Musa i Misijana Brkić-Milinković.
Večer će glazbeno upotpuniti Karla Kraljević uz klavir izvedbom pjesama Parnog valjka “Dođi” i Olivera Dragojevića “U mom zagrljaju”.
– Pisma iz vječnosti knjiga je o životu svih nas i zadire u sve sfere života. Kad smo imali prvo predstavljanje u Grudama, nisam imao mnogo dojmova, a danas, punih pet mjeseci od izlaska knjige, mnoge je emotivno dotaknula jer govori o onim stvarima koje svi često zakopamo duboko u sebe i ne želimo o njima više nikad progovoriti.
A Pisma progovaraju i o najvećoj ljubavi i o najvećoj patnji, o životu i o smrti. I sve što u njoj piše na neki je način proživljeno. Vjerujem da će ljubitelji čitanja nazočiti ovom događaju, ali i da će predstavljanje romana mnoge potaknuti da istraže neki svoj skriveni svemir. Radnja se najvećim dijelom događa u Hercegovini, a u Mostaru je glavni lik Kristijan Kovačić ostvario najveće poslovne uspjehe i sve s čime se bude susretao u gradu na Neretvi i drugim gradovima vraćat će ga u davno zaboravljenu prošlost… Vjerujem da će svi uživati, neki u predstavljanju, a neki i u predstavljanju i u čitanju romana – kazao nam je Andrijanić.
U svojoj knjizi Andrijanić, naime, vješto isprepliće sadašnjost i prošlost te uvodi čitatelja u tajnoviti svijet uspješna novinara i urednika koji se vrlo mlad prometnuo u suvlasnika klasičnih i modernih medija. Cijenjen je i poštovan, naizgled sretan i ispunjena života, no kad iznenada odluči iz temelja promijeniti život i napustiti voljeni rodni kraj, otkrivamo nesretnoga mladog muškarca čije poetsko biće razdiru tuga i duboka čežnja za davno izgubljenom ljubavi.
Pisma iz vječnosti dirljiva je priča o potrazi za uzvišenom ljubavi, za izgubljenim vremenom, ali i o toplini života u oazi maloga grada, satkanoj od neraskidivih prijateljstava i ljudske dobrote…
– Znaš, čovjek se može potrošiti već s 20 godina, a može, naravno, tek s 80. Nema pravila. Jednom mi je netko pametniji rekao da je najgore ako u nekim godinama zastaneš, pogledaš iza sebe i zaključiš da se tvoje vrijeme nikad nije dogodilo. Zato je važno ostaviti pečat u vremenu. Čime mogu biti zadovoljan na odlasku? Pa time što je moje vrijeme postojalo… – dio je iz ovog romana u kojemu će se, vjerujemo, mnogi od nas pronaći…