Doktor teologije, Kaštelanin Bruno Petrušić, bivši član Glavnog odbora Mosta na Facebooku je objavio podužu poruku. U njoj je ‘političku sektu Most Hrvatska’ – Marina Miletića, Božu Petrova i Nikolu Grmoju nazvao ‘beskrupuloznim lažljivcima, nesposobnim neradnicima i kurvama željnim pažnje’.
‘Kada su Izraelci počeli štovati lažna božanstva, kojima su učestalo morali prinositi i ljudske žrtve, Bog je slao istinske proroke koji su završavali neslavno u očima svijeta i povijesti (Mt 5,12). I znam da ću s ovime što ću ovdje iznijeti na svjetlo, na sebe navući luđački gnjev zaslijepljenih sljedbenika političke sekte. Miran sam. Ali istina se mora izreći. Istina koju sam namjeravao izreći još 2020. godine ali me je Marin Miletić spriječio u tome. Kako bi on rekao, neka nam se Bog svima smiluje.
Kada je beskompromisni lažljivac Marin Miletić u Nu2 najavio svoj politički angažman kroz Most, kao bratu u Kristu sam mu se javio porukom da bih s njime htio razgovarati. On je tu poruku ignorirao dobra 2-3 mjeseca (inače, Marina sam iznimno cijenio i površno poznavao preko različitih katoličkih konferencija na kojima smo sudjelovali) i onda se jednog dana najavio kod mene kući. Došao je do mene kući da me zamoli da ne idem u javnost s istinom o Mostu, Boži Petrovu, Nikoli Grmoji i drugim slijepim vođama slijepaca koji vide (Iv 9,41). Došao je do mene u moju kuću reći mi kako mu egzistencija obitelji ovisi o tome da prođe u Sabor. Došao me je moliti da ništa ne radim nego da sačekam da on uđe u Sabor pa će on, računajući pri tome i na moju pomoć, uvesti red u Most. Ja sam pao na njegove suze jer sam ga cijenio i poštivao kao osobu i brata u Kristu te nisam htio njemu naškoditi kada se već toliko izložio – sebe, svoju bolesnu ženu i svoju djecu. Šutio sam. Ali sada neću šutjeti jer je u ove četiri godine pokazao svoje pravo lice – lice beskrupuloznog lažljivca koji nema nikakve veze s Kristom. Sramim ga se kao kršćanin i katolik. Stoga ovdje na ovome skrinšotu možete vidjeti njegovu poruku meni iz svibnja 2020. godine. Jasno je da mi se nakon njegovog ulaska u Sabor više nikada nije javio, nego me je blokirao na svim društvenim mrežama i platformama.
Kada se štuju lažna božanstva, onda se žrtvuju ljudi, i ova politička sekta Most je u tome narodni prvak. Kada bi se sastavio popis žrtvovanih ljudi i njihovih karijera (a nečijih i obitelji) koji su bili prinošeni na žrtvenik osobnog interesa ‘svete’ nekolicine, kako bi se omogućila fotelja koju nikome ne daju (prvenstveno tu mislim na Božu, Nikolu, Mira, Marina…), bio bi to ozbiljno dugačak popis ozbiljnih ljudi koji su htjeli, mogli i željeli dovesti do drastičnih promjena u našem društvu i politici, ali su i oni kao osobe i njihove želje i volja, bili žrtvovani da se sačuvaju fotelje ovih malobrojnih izabranih slijepaca. Božo Petrov je čitavu 2019. godinu na Glavnom odboru kao papiga ponavljao da je naša zadaća pronaći bolje od nas za prva mjesta na sljedećim izborima. I na kraju čovjek mrtav hladan kaže da je našao bolje kandidate od ljudskih veličina poput jednog Slavena Dobrovića i jedne Ružice Vukovac, ali da nema boljih od njega, Nikole i Mira. Ovo što se dogodilo Josip Markotić i splitskom Mostu samo potvrđuje ovaj sotonski mehanizam žrtvovanja koji je postao modus operandi ove političke sekte. Svaki izborni ciklus žrtvuju nove ljude (žalosti me činjenica što sada Jošku mogu reći – rekao sam ti, ali valjda svatko to mora iskusiti na vlastitoj koži).
Drugi skrinšot u ovoj objavi je iz prosinca 2020. godine kada sam bio protukandidat Boži za predsjednika Mosta. Da je Božo Petrov nesposobni neradnik dokazuje organizacijsko stanje ove sekte (sreća u nesreći je ta što ju vodi upravo nesposobni neradnik). Tada kandidat za predsjednika stranke, Božo Petrov, sat i osam minuta prije ‘izborne šutnje’ i unutarstranačkih izbora šalje svim članovima svoj program. Kao što vidite, u njemu navodi – između ostaloga – da će u svom novom mandatu (još se uvijek nadam da je to bio samo tipfeler – da će do kraja 2020.) osnovati 70% županijskih koordinacija. Prošlo je četiri godine i čovjek je, uz minimalno četiri i pol milijuna kuna svake godine, uspio formalno osnovati samo 38% koordinacija. A svaka druga pohvala njega, Marina, Nikole i drugih slijepaca, odnosi se na njihov ‘krvavi’ rad na terenu, druženju s ljudima, učlanjivanju stotina mladih svakog dana i potporu koju imaju od ‘običnog malog čovjeka’. Ja sam uvjeren da je ‘obični mali čovjek’ uvidio ispraznost, laž i nesposobnost ovih slijepaca. A pogotovo da je uvidio sotonski mehanizam žrtvovanja koji je postao zaštitni znak Mosta. Ti će ljudi žrtvovati sve i svakoga samo da ostanu u saborskoj fotelji. I zato se nadam da više nitko neće glasati za te šarlatane i slijepe šamane koji već godinama obmanjuju mlade (navine katolike) molitvom u jezicima i dizanjem ruku u zrak na susretima karizmatskih zajednica, a s druge strane žrtvuju, gaze i ‘ubijaju’ ljude koji im stanu na putu do još jednog mandata u Saboru. Zato jer su oni izabrani i nema boljih, a ni svetijih od njih. I jasno je da je kritičko mišljenje u ovoj sekti strani pojam kojega se ne može niti vidjeti, niti se o njemu smije razmišljati. Veliki sveti izabranici zahtijevaju slijepu poslušnost koja se nikada ne smije dovesti u pitanje.
I za kraj moram naglasiti kako su svi skupa postali jeftine kurve željne samo medijske pažnje. To mi je postalo jasno još tamo 2018. godine kada sam Nikoli Grmoji u Saboru donio materijale o kojima bi trebao govoriti sa Saborske govornice i tako upoznati javnost s važnim društvenim problemom. Čovjek mi mrtav-hladan kaže da neće govoriti o tome jer taj njegov govor neće nitko od medija prenijeti. Nego da će govoriti o onome što piše na portalu Index jer će ga tako i tada prenijeti svi mediji. I onda doneseš zaključak da čovjeka više zanima da ga mediji prenesu i da bude vidljiv, nego što ga zanimaju stvarni problemi hrvatskog društva. I to da ovu sektu više zanima osobna promocija svetih izabranika nego rad za opće dobro, možete vidjeti kada analizirate financijski izvještaj – koliko novaca potroše za osobni PR, a koliko na ‘stvarne ljude na terenu i lokalne koordinacije’ kojih gotovo i nema (8 županijskih i 18 gradskih koordinacija je sve od stranačke infrastrukture što Most ima – a u nešto manje od 10 godina su potrošili više od 40 milijuna kuna za ‘političko djelovanje’).
A kako on i Božo žrtvuju ljude bez da trepnu, možda će biti jasnije kroz jedan primjer. Javila mi se jedna djelatnica SOA-e da ima dokumente koji ukazuju na ozbiljan kriminal u toj organizaciji. Božo je tada bio predsjednik Sabora. Nakon nekoliko razgovora, kada sam se uvjerio da ovo što mi djelatnica SOA-e govori, ima smisla, preko dva mjeseca sam ‘ganjao’ Nikolu i Božu da sjednu s tom hrabrom ženom i pokušaju pomoći. Nakon prvog sastanka Božo je tražio dokumente na uvid da ih provjeri. I za dva tjedna smo opet imali sastanak na kojem je gospođi bilo sugerirano da sve prijavi nadležnim institucijama i da ode na sud/USKOK/DORH i podnese kaznenu prijavu. Da će ju Božo, kao predsjednik Sabora koji je provjerio svu dokumentaciju, podržati i zaštititi ukoliko bude potrebno. No, onda se dogodio otkaz Mostovim ministrima i Božo je imao važnijih stvari tako da se više nikada koliko je meni poznato – iako sam ga molio i preklinjao – nije susreo s tom gospođom koja je u međuvremenu napravila sve što je od nje bilo traženo i tako se izložila do kraja. Koliko je meni poznato, ta je gospođa ostala sama i bez ikakve podrške i pomoći, i ja sam se osjećao tako grozno jer sam sudjelovao u tom ‘nagovaranju’ dotične da sve prijavi, a sam joj nisam mogao nikako pomoći (dapače, sam sam imao ozbiljnu neugodnost od strane djelatnika SOA-e koja je trajala nekih šest mjeseci). Kod Bože nisam primijetio niti trunak brige ili grižnje savjesti zbog svega toga. Vjerojatno zato što mu savjest mirno drijema u saborskoj fotelji.
Svima koji namjeravate dati gas Mostu, morate znati da svjesno sudjelujete u sotonskom mehanizmu žrtvovanja ljudi interesima beskrupuloznog lažljivca Marina Miletića, nesposobnog neradnika Bože Petrova i kurve željne medijske pažnje Nikole Grmoje’, stoji u objavi Bruna Petrušića, prenosi Dalmatinski portal.