Naslovnica Blog Stranica 103

Prof. dr. sc. Miloš Šolaja za Kompas: Postoje ideje o likvidaciji Dodika i drugih političara, a Komšić je ‘šićardžijska politika’

0

Profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci Miloš Šolaja rekao je u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne kako postoje ideje o likvidaciji Milorada Dodika i drugih političara. „Valjalo bi definirati i tko, je li to britanska politika ili ne, ali da ima takvih ideja pouzdano se zna. Ne samo prema Dodiku nego i prema drugima“, kazao je profesor Šolaja odgovarajući na pitanje koliko su ozbiljne Dodikove tvrdnje da su ga Britanci htjeli likvidirati.

„Moguće je! U ovom svijetu ima stvari iza kojih politike država stoje. Nekih iza kojih se politike država prave da ne stoje. A ima i nekih politika gdje možete kupiti uslugu.“ Na pitanje tko su ti drugi, profesor Šolaja je rekao da je riječ o svima onim koji ne budu odgovarali određenim politikama. „Rado bih rekao, ali nemam dokaze pa se bojim da ne bi ja nastradao“, našalio se profesor Šolaja.

Rata ima ili nema

Govoreći o nedavnoj akciji SIPA-e u Istočnom Sarajevu objasnio je kako kakva god bila presuda ili odluka da SIPA nema mogućnost sama za sebe doći i reći „uhapšeni ste“ bilo da je u pitanju Milorad Dodik ili netko drugi. „Prva ocjena mnogih analitičara pa i samih sudionika procesa je bila demonstracija sile i pokušaj da se destabilizira proces, da se na neki način izazove kriza iz koje bi moglo nešto izaći. Ne mislim da bilo koji incident može stati na incidentu. Rata ima ili rata nema! Iako teško da postoji politička volja da se krene u sukob.“

„U smislu sigurnosti trebamo biti oprezni, a suđenje Dodiku je politički proces. Da je ovo ozbiljna zemlja, da postoje ozbiljni političari koji se ozbiljno bave svojim poslovima sad bi sjeli i rekli ‘ljudi što da radimo da ovo stane’.“

Dvojbe srpske oporbe i Hrvati

Otimanje hrvatske pozicije u krnjem Predsjedništva u BiH pojasnio je „šićardžijska politika“. „Bošnjacima to ne donosi puno, a Hrvati gube puno više. To je pokazivanje mišića i iskazivanje snage posebno što Predsjedništvo BiH mora donositi odluke konsenzusom.“ O inicijativi Bakira Izetbegovića da se Distrikt Brčko pripoji Federaciji poručio je kako je to kraj BiH.

Što se tiče nove koalicije na državnoj razini rekao je da je ključan kontrolni paket koji Dodik ima u Domu naroda. „S druge strane Dragan Čović je političar koji radi svoj posao, a Izborni zakon je najviši cilj Hrvata u BiH. On traži da se realizira taj interes zbog kojeg su ga neki ljudi birali. U Republici Srpskoj postoji razumijevanje za taj cilj. Ipak srpska oporba kalkulira oko toga pitanja s obzirom da moraju ostvariti potporu Trojke u Sarajevu. Ako pomognu Hrvatima da se izglasa Izborni zakon, bojim se da više nisu partneri sa Trojkom. Sve se vrti oko toga. I to je velika dilema“, pojasnio je profesor Šolaja.   

Karte podjele BiH i obavještajne igre

Upitan tko crta nove karte podijeljene BiH, kazao je kako je do sada vidio dvadesetak karata te da ni jedna nije bila rezultat Daytona. Na izjavu Zukana Heleza da su karte podijeljene BiH crtali bošnjački akteri i da zbog toga nije mogao spavati kazao je kako su to „više baloni koji predstavljaju dio specijalnih operacija u kojima bi se pokazalo da sada kao počinje ustavna rasprava o BiH pa da se nešto hvata u mutnom. Mislim da to dolazi iz arsenala stranih obavještajnih službi“.

Rekao je kako su mnogi Srbi dali snažnu potporu Trumpu. „Sada je pitanje što će biti projektirana politika Trumpa u drugom mandatu. Sumnjam da će se ugasiti američko veleposlanstvo u Sarajevu koje ima oko 800 zaposlenih. Moguće je da će biti smanjen broj osoblja. Cijeli slojevi ljudi su to koristili zbog osobne koristi. To bi imalo i političke posljedice“. Što se tiče imenovanja čelnice udruge Srbi za Trumpa Olge Ravasi znam za taj slučaj da je gospođa predlagana, ali je sada to na čekanju.“

Napadi na RTV HB naznaka diktature

Kazao je kako Christian Schmidt nije dobio suglasnost za visokog predstavnika u BiH od dvije velike sile u Vijeću sigurnosti UN-a te da zato srpska strana ističe da nije legitimno izabran. „Protiv su glasovale Rusija i Kina. Mi možemo politički tumačiti jesmo li zadovoljni ili nezadovoljni, ali tako funkcionira Vijeću sigurnosti UN-a.“

Osudio je učestale napade na ekipe RTV-a Herceg-Bosne. „Iza toga stoje naznake diktature onoga tko potiče napade na novinare. Mogu biti potaknuti naredbama ili općim shvaćanjem situacije i vrijednosti. To je zaista porazno za samu političku situaciju i za slobodu izražavanja“, poručio je profesor Šolaja.

30. travnja 1671. pogubljeni Zrinski i Frankopan – spomen na hrvatske junake i mučenike

0

Zrinsko-frankopanska urota je u hrvatskome narodu legendaran pokušaj pripadnika dvije najmoćnije hrvatske plemićke obitelji, Šubića – Zrinskih te Frankopana, da osujete bečki dvor u planu potpunog podčinjenja i germanizacije hrvatskih zemalja.

Neuspjeh urote označio je ujedno i kraj, te skorašnji biološki nestanak glavne loze obje ove obitelji. Tako je i neki mletački poslanik zapisao: “Ovo je kraj dviju najuglednijih obitelji živućeg svijeta. Osobito Zrinski (Šubić) bijaše posebno cijenjena, jer 60 potkraljeva ili banova dade njegov rod u Hrvatskoj.”

Njihove kosti prenesene su 1919. prenesene u Katedralu  u Zagrebu, gdje hrvatski puk hodočasti i moli nad grobovima ove dvojice velikana hrvatske povijesti. Na njihovom grobu uklesana je poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana: “Navik on živi ki zgine pošteno”.

Godine 1664. carska vojska je strahovito razbila Turke kod mjesta sv. Gotthard u Gornjem Pomurju, međutim car Leopold I. tu pobjedu ne koristi za daljnje oslobođenje okupiranih područja od Osmanlija, već sklapa Vašvarski ili (kako su ga zvali Hrvati i Mađari) Sramotni mir, s uvjetima kao da su Turci pobijedili. Hrvatska i Ugarska nisu priznale taj dogovor s nevjerojatno lošim uvjetima da Turci mogu zadržati sve što su do početka rata osvojili, a kako im je Beč podlom politikom onemogućio da se zakonito izbore za svoja prava, nije bilo druge nego da se hrvatske i ugarske vođe udruže, te da ostvare svoja prava pobunom. Istodobno, sve su više jačale centralističke i germanizatorske težnje Habsburgovaca na štetu staleškog položaja hrvatskoga i mađarskog plemstva.

Nezadovoljnike je predvodio ban Nikola Zrinski (mlađi) u Hrvatskoj, a palatin Ferencz Wesseleny i nadbiskup kaločki Gyorgy Lippay u Ugarskoj. Urotnici su morali tražiti pomoć izvan zemlje: u Francuskoj, Veneciji, Poljskoj, pa čak i kod osmanskog sultana, kojemu su u očaju obećali nominalnu vlast nad Hrvatskom, koja bi ipak imala de facto samostalnost. No unatoč prvotnim obećanjima, tradicionalni austrijski protivnici nisu im pomogli, štoviše, Mlečani i Osmanlije su dojavili Leopoldu za postojanje urote. Kako je tada francuski “kralj Sunce” Luj XIV. bio u otvorenom sukobu s bečkim dvorom, došlo je i do pregovora o suradnji od koje na kraju također nije bilo ništa. Nakon nesretne pogibije Nikole Zrinskog u lovu 18. studenog 1664.(koja se dogodila pod prilično čudnim i sumnjivim okolnostima), njegovo mjesto preuzima njegov mlađi brat Petar.

Petar Šubić – Zrinski je, zajedno sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom – Vinodolskim nastavio borbu za prava Hrvatske koju je započeo njegov brat i bivši hrvatski ban Nikola, pa su se tako povezali s glavnim mađarskim vođama. Kad je godine 1666. umro Lippay, a god. 1667. i ugarski palatin Franjo Wesseleny, hrvatsko-ugarski savez će se potpuno raspasti zbog različitih ideja i načina vođenja urote, kao i želje rođaka Zrinskih Ferencza Rakoczyja da bude apsolutni vođa urote.

Uskoro je bečki dvor, ne mareći za prava hrvatskog naroda i potpisane obveze Pactom Conventom iz godine 1102., saznao i imena urotnika zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova. Nevješto pripremana zavjera bila je otkrivena upravo u vrijeme kad je Fran Krsto Frankopan počeo spremati oružani ustanak.

Car Leopold I. doveo je hrvatske velikaše početkom travnja 1670. u Beč pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah dao uhititi i zatočiti u jednoj od kula zloglasne tamnice u Bečkome Novom Mjestu. Optužba je bila tako vješto sročena da je osuda mogla glasiti jedino – smrt.

Zrinski i Frankopan 18. travnja 1671. osuđeni su zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na strašnu smrt odsijecanjem desne ruke i glave. Noć uoči pogubljenja, dvojica velikaša posljednji su se put sastala i oprostila. Na današnji dan, 30. travnja 1671. sva su gradska vrata u Bečkome Novom Mjestu bila zatvorena, a stratište je okružila naoružana vojska. Kao posebna milost osuđenicima je oproštena kazna odsijecanja ruku. Prije smaknuća dvojica velikaša, kao i njihove obitelji, lišeni su plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država. Tako su nakon dugotrajne istrage bili osuđeni i pogubljeni Petar Zrinski i Fran – Krsto Frankopan, te Ferencz Nadasdy i Ernest Tattenbach, još dvojica plemića – urotnika iz Ugarske i same Austrije, na zgražanje i zaprepaštenje Hrvatske i Ugarske, te čitave Europe.

Prije smrti Petar Zrinski je svojoj ženi Katarini napisao oproštajno pismo (Moje drago serdce), jedno od najvećih i najtužnijih romantičnih djela hrvatske barokne književnosti, koje je još iste godine (1671.) prevedeno na nekoliko svjetskih jezika. Odmah potom bečka je središnja vlast potpuno opljačkala i uništila dvije najslavnije obitelji u hrvatskoj povijesti. Tako je i neki mletački poslanik zapisao: “Ovo je kraj dviju najuglednijih obitelji živućeg svijeta. Osobito Zrinski bijaše cijenjen, jer 60 potkraljeva ili banova dade njegov rod u Hrvatskoj.”

Godine 1907. Red braće hrvatskog zmaja pronašao je kosti hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te ih 1919. prenio i sahranio u Zagrebačkoj katedrali. Na njihovom grobu uklesana je poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana: “Navik on živi ki zgine pošteno”.

Konačno, lik ove dvojice istinskih hrvatskih junaka i boraca za slobodu naše Domovine sačuvan je u brojnim narodnim pjesmama, književnim djelima (roman Eugena Kumičića “Zrinsko – frankopanska urota”), operama i kolektivnom pamćenju hrvatskog naroda.

Izvor: narod.hr
Foto: 
snimka zaslona

Boris Leiner novim singlom donosi Hit

0

Legendarni bubnjar Boris Leiner predstavlja svoj novi singl simboličnog naziva Hit, dinamičnu rockersku pjesmu koja na zabavan način otkriva dobro poznate muke glazbenika u želji da napiše pjesmu koja će osvojiti publiku.

Tekst ove kreativne pjesme napisala je Jasminka Mitrić, dok je na glazbi radila zajedno s Borisom Leinerom i Marinom Pelajićem, a za aranžman su zaslužni upravo Boris Leiner i Marino Pelajić. Produkciju i mastering majstorski je odradio Ante Prgin Surka, koji je također snimio dio bubnjarskih dionica, a pjesma je nastala u studiju Soundcage u Zagrebu.

Uz Borisa Leinera, koji je odsvirao bubnjeve i otpjevao glavne vokale, na pjesmi su sudjelovali Ante Prgin Surka na bubnjevima, Marino Pelajić na gitari i bas gitari te Lucijan Stočić na gitari, dok su prateće vokale otpjevali Marino Pelajić, Ante Prgin Surka i Jasminka Mitrić.

Hit donosi prepoznatljivu Leinerovu energiju, humor i kreativnost, potvrđujući još jednom zašto njegovo ime već desetljećima zauzima posebno mjesto na domaćoj rock sceni.

Praznik rada: Crveni križ Grada Mostara podijelit će 2.000 porcija graha s kobasicama

0

Na Međunarodni praznik rada koji se obilježava 1. svibnja, Crveni križ Grada Mostara podijelit će 2.000 porcija graha s kobasicama.

Podjela će početi kao i prijašnjih godina u 12 sati na šetalištu Nikole Šubića Zrinskog.

Kako je priopćeno iz Unije neovisnih sindikata, zahvaljujući sponzorstvu gradonačelnika Marija Kordića, i ove će se godine, kao i dosadašnjih, u gradu Mostaru obilježiti radnički praznik – 1. svibnja.

Da ih desnica ne spominje ne bi znali ništa o njima: To ne odgovara jugofilima i ljevičarima

0

Otišao je dobri papa Franjo. Već gotovo cijeli tjedan od njegove smrti Rimom milje kolone stotina tisuća ljudi iz cijelog svijeta koji mole i tuguju za Papom. 

Papa Franjo ima nesumnjive zasluge za podržavanje mira u svijetu, ali ponajveće su zbog njegove latinoameričke empatičnosti i brige za  marginalizirane skupine, siromašne, bolesne, odbačene i transrodne. Po tome što je bio skroman i jednostavan kao osoba nije jedinstven jer je takvih papa bilo i ranije. Sjetimo se samo Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.

Međutim koliko god se u hrvatskim ljevičarskim medijima gotovo tjedan dana stalno intervjuiralo naše ljude koji su svi od reda hvalili pok. Papu, ne može se smetnuti s uma kako je upravo papa Franjo zaustavio beatifikaciju kardinala Alojzija Stepinca osnivanjem mješovite pravoslavno-katoličke komisije kroz koju je patrijarh Porfirije dobio mogućnost da sabotira proces beatifikacije. Ovih dana u medijima se uporno stvarao dojam kao da su svi zaboravili na taj gaf vezan uz Alojzija Stepinca i njegovo hrabro držanje na komunističkom suđenju samo zato što nije htio pristati da Crkvu u Hrvata odvoji od Vatikana.

Zbog toga je osuđen na šesnaest godina robije na kojoj su ga sustavno trovali dok ga nisu ubili. Siguran sam da je papa Franjo sve to znao jer je morao biti o tome obaviješten, ali je očito u svojoj preambicioznoj želji da uspostavi mostove s pravoslavljem, žrtvovao Stepinca. Tako je Stepinac bio žrtva komunizma i naš mučenik ne samo za života nego je to ponovno postao i nakon smrti zbog vatikanske politike. Smrt pape Franje došla je u posebno turbulentno vrijeme i možda je i stoga izazvala takvu pozornost ne samo katolika nego i nekatolika.

FOTO: Nikola Brboleza/CROPIX

‘Bolje izgubiti najboljeg prijatelja nego najgoreg neprijatelja’ 

Sad treba doista da Duh Sveti prosvijetli kardinale u konklavi kako bi izabrali pravu osobu za slijedećeg Papu. Nas katolika danas u svijetu ima negdje oko milijardu i četiri stotine milijuna. Da nije bilo raskola i odvajanja kroz povijest, sigurno bi danas kršćana bilo puno više od 2,1 milijarde. Ima nas ovakvih i onakvih, ali nas još uvijek ima dosta. Svih zanima tko će biti nasljednik. Možda opet netko izvan Europe, zašto ne iz Azije ili Afrike. Nagađa se kako su navodno u prvom planu kardinal Luis Antonio Tagle s Filipina i Pjetro Parolin iz Italije.

No, iskustvo nas uči da u pravilu izbor novog pape označuje kompromis starog i novog smjera u Katoličkoj crkvi. Možda se s novim Papom i stvari oko Stepinca polako raspletu sukladno željama male, ali katoličke Hrvatske. Oscar Wilde je jednom rekao: “Bolje je izgubiti najboljeg prijatelja nego najgoreg neprijatelja. Za stjecanje prijatelja dovoljno je pokazati malo dobrodušja, ali s čovjekom koji nema neprijatelja nešto nije u redu”. 

Smjeh je dobar za početak prijateljstva, ali daleko je najbolji za kraj. Vratimo se još malo pokojnom Papi. Hrvatski tjednik je donio naslovnicu: “Zbogom Papi. Nije vrijedan ni jedne hrvatske suze”. Gordana Goga Holjevac smatra da je naslov “Zbogom Papi” odraz potpunog nedostatka kulture. Problem je u pitanju je li to istina, a ne je li to kulturno. Papa je katolički poglavar i zaslužio je, ako ne ridanje masa, onda bar poštovanje za svoj doprinos kroz dvanaest godina pontifikata. Iako “o mrtvima samo sve najbolje”, Hrvati znaju da ih je papa Franjo zakinuo.
Čim dobijete najbolje karte, trebate zaigrati pošteno…

FOTO: Nikola Brboleza/CROPIX

Zašto Tito nikada nije posjetio Jasenovac? 

Međutim, mala, ali bogata Hrvatska široke je ruke. Baš čitam na fejsu kako je navodno osnovana nova stranka sa skraćenicom “DP” iliti “Duvamo Pupiju”. Naime, po prvi puta su ove godine značajnije smanjena sredstva koja će otići iz hrvatskog proračuna za srpske Novosti. No, da se njihovi dušobrižnici ne bi previše zabrinuli još uvijek je to pozamašan iznos koji će Pupi uprihoditi od svih nas – 400 tisuća eura. Naša lova je uvijek spremna za staro bratstvo i jedinstvo. Mi njima eure, a oni za Hrvate u Vojvodini dinare.

Imao je tako debelu vezu da se od debljine nije uspjela progurati. Opet je u fokus došao Jasenovac zbog obljetnice, mada ovaj puta više zbog zajedničkog susreta i boravka na komemoraciji Plenkija Zokija. Kad smo već kod Jasenovca neće biti na odmet iznijeti neke povijesne činjenice. Naime, prema popisu stanovništva u staroj Jugi 1931. godine bilo je 6.085.482 Hrvata, a 6.785.499 Srba. Međutim, prema popisu stanovništva u komunističkoj Jugi 1948. godine Hrvata je bilo 884.712 manje. Očito su to pobijeni i pobjegli u pogromima nakon 1945.godine.

Gdje bi inače nestalo skoro milijun Hrvata? Nakon navodnog Jasenovačkog genocida nad Srbima njih je 1948. godine bilo milijun više od Hrvata. Možda su baš zbog toga komunistima bile potrebne laži oko Jasenovca. Naša ministrica Nina još nije našla odgovor na to pitanje. Možda to rasvjetljuje i misterij zašto Tito nije nikada posjetio Jasenovac? Titi je sigurno sve bilo jasno pa je zato zaobilazio Jasenovac kao vrag tamjan. Laž o stalno rastućem broju žrtava u Jasenovcu se toliko uporno i stalno ponavljala da se polako pretvorila u legendu. Srbi se i danas kunu u najmanje milijun ubijenih Srba. Uvijek je važno da je brojka okrugla.

FOTO: Damir Krajac/CROPIX

‘Danas je u Beogradu tmurno i minus jedan’ 

S druge strane Britanci govore o 85.000 ubijenih u Jasenovcu. Licitiranje traje godinama kao da je nemoguće saznati stvarnu brojku. Naravno da je moguće, ona je zapravo i utvrđena te dokumentirana, ali se o njoj ne govori javno jer ruši mitove, a to modernim jugofilima, srbofilima i ljevičarima nikako ne odgovara. Na tom mitu karijere i dan danas grade “istoričari” tipa KlasićaGoldsteina i slični. O hrvatskim žrtvama u Drugom svjetskom ratu i nakon njega vlada mrtva tišina. Da ih ne spominju tzv. desničari u Hrvatskom tjedniku, o njima ni danas, trideset  godina od osnivanja samostalne hrvatske države, ne bismo ništa znali.

O svojim novim prijateljima volim doznati i čuti sve, a o starima ništa. Sjećam se objave Radio Prištine o smrti Slobodana Miloševića: “Danas je u Beogradu tmurno i minus jedan”.  U Nedjeljnom Večernjem je izašao odličan članak Danijela Prerada: “Katynska šuma: noćna mora Poljaka”. Članak detaljno opisuje stvarne događaje na početku Drugog svjetskog rata kad je NKVD, tj. SSSR poubijao u Katinskoj šumi između 3. travnja i 20. svibnja 1940. godine preko 22.000 Poljaka. Tada je skončala gotovo polovina vodstva poljske vojske, najistaknutiji intelektualci (profesori, odvjetnici, liječnici, inženjeri, pisci, novinari itd.) te brojni drugi kao zemljoposjednici, službenici, vojnici i dr. Kako je laž bila imanentna komunističkim režimima, SSSR je za tu tragediju poljskog naroda odmah okrivio Njemačku i ta laž je propagandom bila održavana sve do pada komunizma.

FOTO: Dragutin Savić/CROPIX

Nije vrijeme novac, već je vrijeme trošenja novca…

Zapadni saveznici su znali da je to gnjusna podvala, ali su se pravili ludima kako bi održali ratno savezništvo. Jedino nije jasno zašto su šutjeli o istini u Katynskoj šumi i nakon rata. Ne podsjeća li vas takvo licemjerno ponašanje zapada i na tragične događaje kod Bleiburga na kraju rata. Ni tada saveznici nisu imali volje spriječiti Titove krvoločne partizane da ne ubiju dio Hrvata odmah, a dio muče hodom na tzv. križnom putu  po Jugi. O Bleiburškim žrtvama se u doba Titove Juge nije smjelo otvoreno govoriti jer je to bilo u kontradikciji s “humanošću” naših partizana o kojima su naivni vjerovali da su nas stvarno oslobodili i usrećili. Tek nastankom hrvatske države započela su ozbiljna istraživanja pa se o tim žrtvama javno progovorilo te ih se počelo redovito komemorirati.

Neki komunisti su tada tvrdili kako nikada ranije nisu ni čuli za te žrtve Bleiburga, a njihovi nasljednici vjerojatno i danas sumnjaju da su one bile tako velike i tragične. Oscar Wilde je jednom rekao: “Naši su očevi toliko u sve vjerovali da im je ta slijepa vjera potpuno iscrpila daljnju sposobnost vjerovanja. Stoga su nam u naslijeđe ostavili sumnju koje su se sami bojali. Kekin voli Wagnerovu glazbu. Uz nju se, kaže, na koncertu može pričati do mile volje. Toliko je glasna da ga nitko ne može čuti. Naravno, kad Mile Kekin pjeva svi zanijeme iako bi većina voljela da je tada gluha. Igrom slučaja slušao sam jednu “stvar” Mile Kekina. Njegovo “pevanje” me ili rastuži ili užasno nervira – što vam je jedno te isto. Ako želite uspjeti, iskoristite svaku priliku za samoreklamiranje i vlastitu promociju. Još su stari Latini govorili da glas o nekome uvijek dolazi iz njegove kuće. Nije vrijeme novac, već je vrijeme trošenja novca…

Izvor: direktno.hr

Tonči Tadić o kanonizaciji Alojzija Stepinca: ‘Ovdje moram demantirati laž i spin’

0

Stručnjak za nuklearnu sigurnost, fizičar i bivši saborski zastupnik Tonči Tadić prokomentirao je smjer u kojem predviđa da će Crkva ići nakon smrti pape Franje.

“Izbor imena novog pape najbolje govori o tome koju će struju nastaviti, ali sve te struje koje ste spomenuli nadovezuju se jedna na drugu”, istaknuo je Tadić dodavši kako su papa Ivan Pavao II. te Ivan XXIII. bili reformatori Crkve koji su je uveli u 21. stoljeće.  “Nitko od njih nije ni milimetar se pomaknuo od dogmi, samo što je poruka upakirana na način koji je prihvatljiv i primamljiv novim generacijama”, istaknuo je fizičar.  Zatim je odgovorio na pitanje kakvog papu očekuju hrvatski vjernici. Tadić je naglasio kako je hrvatskim vjernicima važna kanonizacija blaženog Alojzija Stepinca.

“Međutim, svi hrvatski vjernici kao referencu imaju Ivana Pavla II. kojem je na srcu bila Hrvatska jer je Hrvatska prolazila kroz rat i na sebi pokazala da i u najgorima danima rata je zapravo Crkva ta koja je držala moralnu vertikalu Hrvatske”, pojasnio je. Također, podsjetio je na sve poruke koje je tijekom rata hrvatskim vjernicima govori kardinal Kuharić. “Te poruke Hrvatima su ukazivale da iako su u ratu ne smiju zaboraviti na ljudskost i kršćansko ponašanje prema poraženom neprijatelju”, dodao je Tadić. Zatim se u razgovoru za N1 dotaknuo Stepinca i, onome što su mnogi posljednjih dana navodili, da je papa Franjo imao obvezu prema Srpskoj pravoslavnoj Crkvi (SPC).

“Ne zaboravimo, kardinal Stepinac je blaženik dakle mi ga već sad možemo štovati. Od statusa blaženika do sveca je vrlo mali korak. Ovdje bi morao demantirati jednu laž koja se stalno vrti oko toga da je Katoličko-pravoslavna komisija imala zadaću dobiti odobrenje SPC-a da Stepinac može biti proglašen svetim. To je spin i laž”, bio je jasan bivši saborski zastupnik. 

FOTO: Ranko Suvar / CROPIX

‘Mislim da bi se Stepinac tome čudio da je živ’

“Nikakav potpis druge strane nije se tražio. Radilo se o ekonomskom konceptu cijele priče gdje je papa Franjo želio započeti dijalog i sa SPC-om i s Ruskom crkvom. Zato je oformljena komisija kojoj je s jedne strane bio kardinal Josip Bozanić, hrvatski biskupi i povjesničari, a s druge sadašnji Porfirije sa svojim ljudima dok je Komisijom predsjedao osobno imenovani papin izaslanik”, pojasnio je Tadić te nastavio:  “Nakon pet sastanaka je papin izaslanik zaključio da Srpska strana nije donijela apsolutno nikakav dokaz koji bi jamčio da Stepinac ne smije postati svet. Prikazivali su krivotvorine komunističkih tajnih službi koje su izmišljene da bi se Stepinca procesuirati”. 

Tadić je zatim dodao da je papa, unatoč izvješću svog poslanika, mogao proglasiti Stepinca svetim.  “Procijenio je pričekati još malo”, rekao je te se složio kako je papi Franji bilo važno uspostaviti mostove s Ruskom crkvom u čemu se nadao pomoći SPC-a. “Činjenica je da je Stepinac bio izuzetno vjeran Svetoj stolici zato s ovog mjesta pozivam sve koji se smatraju štovateljem Stepinca da se ponašaju prema Vatikanu kao i on”, rekao je Tadić kritizirajući one koji, zbog nekanonizacije Stepinca, sada imaju negativno mišljenje o Crkvi.

“Napadi su vrlo neumjesni. Mislim da bi se Stepinac tome čudio da je živ”, rekao je te naglasio da je to jedan od paradoksa koji se pojavio. “Stepinac je činio sve da hrvatska crkva bude dio univerzalne katoličke crkve čvrsto povezane s Rimom i zapadnoeuropskom kulturom. Drugi paradoks je da neki svode cijeli Franjin pontifikat na tu jednu jedinu činjenicu, što je nemoguće”, istaknuo je Tadić te naveo samo neke od Franjinih postignuća kao što su potpisivanje deklaracije s muslimanskim državama zbog čega je primjerice Božić postao praznik u arapskom svijetu. 

Izvor: direktno.hr

HDZ 1990, HNP, HSS i HDS dogovorili zajednički nastup na općim izborima 2026. godine

0

U utorak je u Tomislavgradu održan sastanak na kojem su sudjelovali predstavnici Hrvatske demokratske zajednice 1990 (HDZ 1990), Hrvatskog nacionalnog pomaka (HNP), Hrvatske seljačke stranke (HSS) i Hrvatskog demokratskog saveza (HDS). Na sastanku je postignut dogovor o zajedničkom nastupu na općim izborima koji će se održati 2026. godine.

Predstavnici stranaka izrazili su zajedničku odlučnost za jačanje suradnje te otvorenost prema svim drugim hrvatskim oporbenim strankama koje žele pridonijeti stvaranju snažnog hrvatskog političkog bloka. Naglašeno je kako je cilj ove inicijative izgradnja zajedništva, usmjerenog na očuvanje i jačanje hrvatskih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini.

Tijekom sastanka dogovorene su osnovne smjernice zajedničkog političkog djelovanja kako u pripremi za izbore, tako i u okviru aktualnog mandata. Sudionici su istaknuli potrebu za nastupom s jasnim, prepoznatljivim programom, koji će ponuditi konkretna rješenja za ključne izazove s kojima se suočava hrvatski narod. Poseban naglasak stavljen je na potrebu da kandidati budu istaknuti i dokazani pojedinci koji će uživati povjerenje birača.

Zaključeno je kako je imperativ stvaranje političke snage koja će nakon izbora imati legitimitet i kapacitet za aktivno sudjelovanje u vlasti na svim razinama te učinkovito zastupati interese hrvatskog naroda. Predstavnici stranaka poručili su kako vjeruju da zajedničkim nastupom mogu osigurati veći politički utjecaj, stabilnost i zaštitu prava hrvatskog naroda u BiH.

Nastavak razgovora i razrada konkretnih programskih točaka očekuju se u narednim mjesecima, a strane su izrazile spremnost na intenzivniju komunikaciju i koordinaciju kako bi zajednički projekt bio uspješno realiziran.

Predsjednica Buhač i gradonačelnik Kordić otvorili dječji park kod Lutkarskoga kazališta Mostar

0

Lutkarsko kazalište Mostar uspješno je, uz financijsku potporu Vlade Hercegovačko-neretvanske županije i Gradskoga poglavarstva Mostara, završilo proces cjelokupne obnove i uređenja dječjega parka ispred kazališnih prostora, a u krugu Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru. Osim sveobuhvatnoga uređenja, zamijenjen je i cjelokupan dječji zabavni mobilijar odnosno postavljene nove igračke.

U sklopu svečanoga čina otvaranja suvremeno uređenoga dječjeg parka koji je otvoren 2016. godine, a dosad u više navrata grubo devastiran, predsjednica Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Marija Buhač i gradonačelnik Grada Mostara Mario Kordić danas su, zajedno s mališanima i razigranim kazališnim ansamblom, sadnjom stabla i simboličnom gestom podržali plodno djelovanje Lutkarskoga kazališta Mostar.

– Sadnjom stabla, kao znamenom zajedničkoga rasta, iskazala sam osobnu i potporu Vlade HNŽ-a Lutkarskomu kazalištu Mostar koje u ovomu gradu djeluje već 73 godine, neumorno ispunjavajući radošću naša djetinjstva i omogućujući mladima taj bitan najraniji susret s kazališnom umjetnošću i kulturom uopće. Osim toga, riječ je o jedinoj lutkarskoj kazališnoj kući u BiH koja djeluje i predstave igra na hrvatskomu jeziku, zbog čega ima i važan strateški značaj za hrvatski narod u BiH. Premda im nismo osnivači, prepoznajemo njihovu bitnu ulogu u našoj zajednici i zato smo se rado odazvali njihovu pozivu i pružili im ruku potpore i u ovomu projektu, sa željom da ovaj park ponovno bude mjestom dječje igre i radosti – kazala je predsjednica Buhač.

I gradonačelnik Kordić također je govorio o značaju Lutkarskoga kazališta Mostar, a ravnatelj te ustanove Tibor Oreč zahvalo je ovom prigodom i Vladi HNŽ-a i Gradskomu poglavarstvu Mostara na kontinuiranoj potpori njihovu radu i razvitku. Nakon otvaranja parka i sadnje stabla, u prostoru obnovljenoga parka glumci Lutkarskoga kazališta Mostar sve su okupljene darovali izvedbom predstave Crvenkapica i zli vuk.

JU Gradska biblioteka Tivat dobila je vrijednu donaciju iz Mostara

0

Predsjednik HKD Napredak Glavna podružnica Mostar Miroslav Landeka nadavno je posjetio Boku Kotorsku i tom prilikom donirao niz vrijednih knjiga našoj biblioteci.

Naši su čitatelji i čitateljice na poklon dobili knjige „Humski put“ Ive Lučića (2024), „Izbavi nas od zla“ Marka Romića (2025) i  katalog izložbe „Andrić i mi“(2025).

„Humski put“ je rezultat dugogodišnjeg zanimanja Ive Lučića, karstologa iz Ravnog, za temu transhumantnog (sezonskog) stočarstva kakvo su praktikovali stanovnici Hercegovine i primorja. Humski put je najduža stočarska staza na istočnoj jadranskoj obali, a povezivao je današnje neumsko i sjeverno dubrovačko primorje s planinama sjeverno od Neretve, da bi od sredine 20. vijeka zamro. Knjiga je plod razgovora sa ljudima koji su bili sudionici takvog stočarenja, ali i sam odlazi na put kuda je stoka za ljetnih mjeseci izlazila na planinu u potrazi za boljom ispašom i vodom, kako prenosi Almin Kaplan u tekstu Put ovaca.

Dr. Marko Romićspecijalist traumatske psihologije, vodi program tretmana patološkog kockanja kroz Klub liječenih ovisnika o kockanju – KLOK u Mostaru. Vodi i online terapijski program tretmana ovisnosti o kockanju, a član je stručne skupine Vijeća Europe za ovisnost o online kockanju i igrama. Knjiga „Izbavi nas od zla“ – Patološko kockanje i liječenje u Klubu liječenih ovisnika  o kockanju zapravo, kako autor u Predgovoru piše, „nije knjiga, niti ima namjeru biti knjiga… ovo je tekst nastao kao pokušaj da se unese tračak svjetla u tamu zvanu patološko kockanje“. Tekst prenosi iskustva žrtava ovisnosti, njihovih prijatelja, djece, partnera, autentično je svjedočanstvo ljudi pogođenih problemom i rijedak priručnik na ovu temu.

Katalog „Andrić i mi“ pratio je izložbu djela Ive Andrića iz Zbirke Sesar pod nazivom „Andrić i mi“ koju su organizovali HKD Napredak glavna podružnica Mostar i Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače u Galeriji kraljice Katarine u martu 2025. godine na pedesetu obljetnicu smrti Napretkovca i nobelovca Ive Andrića. Kolekcionar dr. Antonio Sesar tada je svoju bogatu kolekciju Andrićevih djela po prvi put prikazao najširoj kulturnoj javnosti.

Katalog je nagrađen na Sarajevskom sajmu knjiga 2025. godine u kategoriji „Umjetnost i arhitektura“. Urednik je Željko Ivanković, a za tekstove su zaslužni Antonio Sesar, Željko Ivanković, Miroslav Landeka i Danijel Vidović.

Donaciju je u ime JU Gradska biblioteka Tivat primila saradnica Maja Marović.

Prvo ministarstvo u BiH sa evropskim certifikatom kvalitete: CAF certifikat kvalitete uručen ministrici Bošnjak

0

Direktorica Regionalne škole za javnu upravu (ReSPA) Maja Handjiska Trendafilova uručila je ministrici civilnih poslova Bosne i Hercegovine Dubravki Bošnjak certifikat „CAF Effective User“, čime je Ministarstvo zvanično priznato kao institucija koja uspješno primjenjuje ovaj evropski model upravljanja kvalitetom u javnoj upravi.

Time je Ministarstvo civilnih poslova postalo prvo ministarstvo u Bosni i Hercegovini sa ovim certifikatom.

Ovim priznanjem potvrđeno je da Ministarstvo civilnih poslova dosljedno primjenjuje principe izvrsnosti zasnovane na najboljim praksama javne uprave u Evropskoj uniji. Procesi rada i rezultati djelovanja Ministarstva ocijenjeni su kao transparentni, efikasni i orijentisani na kontinuirano unapređenje.

Certifikat se dodjeljuje na razdoblje od tri godine, a Ministarstvo će biti uvršteno u zvaničnu EUPAN bazu podataka institucija koje nose oznaku „CAF Effective User“. Time Ministarstvo civilnih poslova postaje dio evropske mreže organizacija koje se izdvajaju po sistematičnom pristupu unapređenju rada i usluga koje pružaju građanima.

CAF (Common Assessment Framework) je alat za samoprocjenu koji omogućava institucijama da u proces unapređenja rada uključe i svoje zaposlene, identifikuju jake strane, ali i oblasti koje zahtijevaju poboljšanja. Implementacija ovog modela u Ministarstvu započela je u aprilu 2022. godine kroz formiranje Grupe za samoprocjenu i izradu Akcionog plana za unapređenje. Danas je 98% predviđenih aktivnosti već realizovano.

Uvođenje CAF modela predstavlja važan korak ka još većoj efikasnosti, ali i uključivanju javnosti u transparentan rad Ministarstva, koje je već prepoznato kao jedna od najtransparentnijih institucija u Bosni i Hercegovini.