Obljetnica posvete bazilika apostolskih prvaka Sv. Petra i Sv. Pavla u tijeku crkvene godine već je četvrta prilika da se sjetimo velebnih likova dvojice apostola kojima Crkva toliko duguje i koje zbog toga naročito i štuje.
Došavši već do predvečerja svoga života “Šimun Petar i apostol Isusa Krista, onima koji su pravednošću našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista, primili istu dragocjenu vjeru kao i mi” (2 Petr 1,1) u svojoj drugoj poslanici pokušava opisati ono što je Gospodin učinio preko njega. Poslanica je puna spasonosnih opomena. Iz nje kao naročito važno i današnjem spomendanu prikladno navodimo ovo:
“Smatram svojom dužnošću, dok sam god u ovom šatoru, da vas opomenama držim u budnosti, jer sam svjestan da ću brzo ostaviti svoj šator, kako mi i naš Gospodin kaza. Ali ću se pobrinuti da se i poslije moje smrti u svakoj prilici mognete sjećati ovoga.
Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva. On je, naime, primio čast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako uzvišene Slave došao glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.’ I taj glas koji je došao s neba, mi smo čuli kad smo bili s njim na svetoj gori” (2 Petr 1,13-18).
I sv. Pavao, opraštajući se pomalo od ovoga zemaljskoga života, svome najmilijem učeniku Timoteju povjerava ovo: “Dijeli sa mnom tegobe za Radosnu vijest, oslanjajući se na snagu Boga koji nas je spasio i pozvao svetim zvanjem ne po našim djelima, već po vlastitoj odluci i milosti koja nam je od vječnosti dana u Kristu Isusu, a koja se sada objavila dolaskom našega Spasitelja Krista Isusa. On uništi smrt i obznani život i besmrtnost Radosnom vijesti, za koju sam postavljen glasnikom, apostolom i učiteljem.
Zbog toga ovo i trpim, ali se ne stidim, jer znam komu sam vjerovao i siguran sam da on može sačuvati povjereno mi blago do onoga Dana. Za uzor zdravog propovijedanja uzmi što si čuo od mene u vjeri i ljubavi koja je u Kristu Isusu! Čuvaj dragocjeno povjereno blago uz pomoć Duha Svetoga koji prebiva u nama.
Svi koji su u Aziji – to već znaš – ostaviše me. Medu njima su Figel i Hermogen. Neka Gospodin bude milostiv Oneziforovu domu jer me često utješio; nije se stidio mojih okova, već, naprotiv, kad je došao u Rim, brižno me potražio i našao – neka mu dadne Gospodin da nade milosrđe kod Gospodina u onaj Dan! – a koliko mi je usluga učinio u Efezu, ti to najbolje znaš” (2 Tim 1,1-18).
Vrline i zasluge apostolskih prvaka, njihov rad medu Božjim narodom i, napokon, njihovo svjedočanstvo što ga dadoše, prolivši svoju krv za Gospodina, privukoše štovanje vjernika odmah nakon njihove smrti. Veličanstveni svjedoci toga kulta divne su bazilike nad njihovim grobovima. Na grobu sv. Petra podigao je baziliku sveti Silvestar (314-335). Današnja Petrova bazilika u Vatikanu potječe iz XVI. stoljeća. Baziliku Sv. Pavla podigao je papa Siricije (384-399).
ktabkbih.net/obican.info