Nikola Bursać ima 10 godina i živi u Tesliću sa majkom Majom, ocem Mladenom i svojim bratom Sergejem koji ima 7 godina. Nikola ide u 4. razred OŠ ”Petar Petrović Njegoš” i vrlo dobar je đak, piše scena.ba
Nikola voli školu i marljivo uči, ali posljednje dvije godine sebe predstavlja ”pravim umjetnikom”. Čim završi svoje obveze vezane za školu, izvuče svoj blok za crtanje, bojice, flomastere, vodene bojice, olovke i tu kreće njegova magija, gdje svoje likove iz crtanih filmova oživi na trenutak.
Kako je sve počelo?
Nikoli je sa 3 godine dijagnosticiran Disharmonični poremećaj u razvoju, što danas nazivamo “dijete iz spektra autizma”. Skoro 4 godine, svaki drugi dan je išao logopedu-defektologu. Govor se pojavio tek pred školu. Socijalizacija je teško prolazila u školi, što je bilo jedan od težih Nikolinih perioda, kako za njega, tako i za cijelu obitelj.
Hrabra majka Maja kaže: ”Ali nismo se dali, a pogotovo ne on. Učiteljica je govorila kako crteže boji dobro, da ne prelazi liniju, a doktorica sve tako opisivala u nalazu. Nismo se pokolebali, vježbali smo stalno i što bi Nikola često rekao: “Potrudio sam se i uspjelo mi je”.”
Dogodila se ljubav između Nikole, papira i bojica. Prvo je crtao razne portrete poznatih pisaca o kojima je učio, a onda je prešao na likove iz omiljenih crtanih filmova. Spužva Bob mu je omiljeni.
U početku je najviše koristio drvene bojice, a onda je postao redovan posjetitelj svih knjižara i kupovao jedan po jedan flomaster, marker, pa vodene bojice, olovke za sjenčenje…
Imao je konstantnu podršku prijatelja i obitelji, a mama je često postavljala njegove crteže na društvene mreže, gdje bi pokupio sjajne i iznenađujuće komentare.
Do sada nije imao priliku izlagati svoje crteže, no majka ističe kako se nada da će jednog dana prodati neku svoju sliku. Oko stručne pomoći prilikom crtanja i slikanja, pomaže mu njegova kuma Dajana, koja je Diplomirani likovni umjetnik, te njih dvoje često razmjenjuju svoje vještine.
Na pitanje otkud inspiracija, majka kaže: ”Inspiracija je u svakom ćošku, malo internet naravno, gdje prati svoje omiljene umjetnike, pisce, povijesne ličnosti i drugo.”.
Majka dodaje: ”Mama i tata su vječita podrška, kao i bake, djed, ujak, koji su tu da kad god mogu, kupe koji blok za crtanje, bojice i nižu njegove radove na zidove, dok brat Sergej koristi situaciju da mu brat crta domaći zadatak. Mama jedino zna da galami zbog nereda, jer nam često stan izgleda kao atelje. Svi prikazani radovi su Nikolini omiljeni radovi od samog početka crtanja.”.
Tražili smo od majke Maje neku poruku roditeljima sa djecom koja imaju sličan problem: ” Prvo da svima kažem da vas razumijem i znam da nije lako. Ponekad treba priznati sebi da smo mi ipak samo mama i tata, te da nismo čarobnjaci koji mogu da sve isprave. Ali postoji i druga strana medalje, nemojte odustajati od svog djeteta, ma koliko puta pali, svaki korak naprijed je ogroman uspjeh za Vaše dijete. Gurajte se među masom, izborite se za svoja prava i prava vašeg djeteta, olakšajte i sebi i djeci. Svako dijete sa poremećajem u razvoju je posebno i imaju nešto što većina djece nemaju, samo je pitanje vremena kada ćete to zajedno otkriti.” No Maja je poslala poruku i djeci: ”Svako dijete na svijetu je milo i drago, i svako dijete na glas treba da kaže šta želi i šta voli. Crtajte, plešite, pjevajte, bavite se sportom, igrajte se, budite posebni na svoj način, pustite malo internet i svakodnevnicu.” – završava odlučno Maja, majka vrijednog i kreativnog Nikole.