Kao važan segment u životu mnogih bh. građana i građanki, religijske zajednice imaju veliki potencijal da doprinesu borbi protiv svih oblika nasilja.
Imami, svećenici, svećenici, vjeroučitelji/ce, ali i predstavnici/e različitih organizacija koje surađaju s religijskim zajednicama, kroz svoje svakodnevne obaveze i susrete s vjernicima/ama mogu širiti poruku da nasilje nikada nije opcija.
Više od 200 vjerskih službenika i predstavnika/ca religijskih zajednica u BiH uzeli su učešće u nekim od brojnih aktivnosti koje Institut za populaciju i razvoj iz Sarajeva (IPD) i Centar za izgradnju mira iz Sanskog Mosta (CIM) provode od 2016. godine kako bi religijske zajednice postale dijelom sistemskog odgovora na rodno zasnovano nasilje. Aktivnosti koje uključuju i edukaciju vjerskih službenika o institucijama koje pružaju pomoć preživjelima i njihovo osnaživanje da prepoznaju nasilje u svojim sredinama, dio su projekta “Uključenost zajednice u smanjenje rodnih stereotipa i eliminaciju nasilja nad ženama” koji se provodi u suradnji s UN Women BiH i uz podršku Švedske.
U prethodnim fazama projekta vjerski službenici su razvili okvire za prevenciju i odgovor na nasilje za pravoslavnu i katoličku crkvu i islamsku zajednicu, a u novoj fazi radi se na razvoju okvira za jevrejsku zajednicu i protestantsku crkvu. Ujedno, vjerski službenici su počeli provoditi aktivnosti koje su predložene u ovim dokumentima. Tako su, naprimjer, tijekom prošlogodišnje kampanje “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”, vjerski službenici iz lokalnih zajednica poslali poruke svojim sugrađanima/kama kako je važno osuditi nasilje nad ženama. Feđa Mehmedović, voditelj programa iz IPD-a, objašnjava da su se na ovaj način vjerski službenici uhvatili ukoštac s mitovima i potaknuli značajnu raspravu.
“Ogroman broj ljudi je podržao tu kampanju, međutim bilo je i onih koji su bili protiv, koji su imali vrlo negativne komentare. Tu dolazimo do još jedne pozitivne promjene, to je diskusija na društvenim mrežama, gdje su ljudi koji su dali podršku uključivanju religijskih zajednica reagirali na negativne komentare. Tu se zapravo javno mnijenje uključilo u transformaciju društvenog stava”, objašnjava Mehmedović.
Vjerski službenici uključeni u ovu priču osnaženi su u raznim oblastima kao što su zagovaranje i odnosi s javnošću, a uspostavljena je i njihova suradnja s ključnim institucijama koje se bave prevencijom rodno zasnovanog nasilja. Kao uspješan primjer, Mehmedović ističe činjenicu da je Centar za izgradnju mira postao dio multisektorskog tima koji se bavi ovim problemom u Općini Sanski Most. Ipak, kao najveći uspjeh izdvaja interes vjerskih službenika da se temi rodno zasnovanog nasilja intenzivnije posvete i razgovaraju o njoj.
“Upravo je ta njihova mobilizacija najveći rezultat. Na stranu što smo ispunili projektne ciljeve i indikatore, ono što je najvažniji rezultat je što vidite da i kada bismo zaustavili sve aktivnosti, oni nastavljaju dalje. Vrlo su posvećeni, znaju zašto to rade i s posebnom empatijom pričaju o nasilju”, kaže Mehmedović.
Ideju podržalo i Međureligijsko vijeće BiH
Predstavnici i predstavnice Međureligijskog vijeća BiH (MRV BiH), također su dali svoj doprinos osnaživanju vjerskih službenika kroz sudjelovanje u kampanjama, edukacijama i analizi kreiranih okvira za prevenciju. U ovoj organizaciji smatraju da podrška vjerskih službenika može biti ključna u stvaranju sredine koja osuđuje nasilje, a preživjele se ohrabruju da izlaze iz takvih situacija.
“Vjerski službenici mogu koristiti vjerske tekstove i vrijednosti kako bi osnažili zajednicu u odbacivanju nasilja i promovirali zdrave odnose. Također, imaju priliku pružiti podršku žrtvama, potičući ih da potraže pomoć i ističući važnost sigurnosti u porodičnom okruženju”, smatra Ajša Kasumović Mahmutović, stručna savjetnica u ime Islamske zajednice u BiH, u MRV-u BiH. S njom se slaže i Slađana-Sarit Ninković Lekanić, stručna savjetnica u ime Jevrejske zajednice koja kaže da je uloga vjerskih službenika i organizacija koje rade sa crkvom i vjerskim zajednicama ključna jer ih građani vide kao osobe od povjerenja.
“Ako bi vjerski službenici kroz razgovor ukazali koliko je pogrešno vršiti nasilje nad ženom i djecom, građani bi shvatili koliko svaka vjera to osuđuje“, pojašnjava Ninković Lekanić.
U Međureligijskom vijeću BiH kažu kako su se u projekt uključili i zbog svoje dugogodišnje suradnje s Centrom za izgradnju mira, ali i zbog toga što im je stalo ne samo da rade s vjerskim službenicima nego i da se bave svim društvenim problemima, pa tako i nasiljem nad ženama koje svaka religija osuđuje.
“Povezani smo da brinemo jedni za druge i da ljudima osvijestimo da su vrlo važni briga, povezanost i ljubav koje svaka vjera propagira, a osobito nultu toleranciju prema svakom obliku nasilja”, kaže Helena Martinović, stručna savjetnica u ime Katoličke crkve.
Uloga vjerskih službenika i predstavnika/ca organizacija koje rade s religijskim zajednicama u prevenciji nasilja nad ženama dosad nije bila dovoljno prepoznata, dijelom i zbog nepovjerenja i neznanja. Mehmedović objašnjava kako su i u IPD-u u početku imali određeni strah od ovakve suradnje.
“Međutim, kada smo uspostavili prvu suradnju i počeli kroz različite aktivnosti da ih slušamo, vidjeli smo da postoje vjerski principi koji su u potpunom duhu prevencije. Zaštita žena i djece je obaveza vjernika, ne samo individualna nego i kolektivna”, kaže Mehmedović.
Ističe da je u religijskim učenjima također veoma važna kolektivna briga, a da je upravo osjećaj društvene odgovornosti nešto što je važno za suzbijanje nasilja. Svi oni koji su spremni osuditi preživjele trebaju postaviti sebi pitanje zašto neko nije prijavio nasilje.
“Jer preživjele se odlučuju na neprijavljivanje ne zbog sebe, nego zbog okruženja i straha, odnosno brige kako će to okruženje reagirati i hoće li reagirati. Iz perspektive preživjele i društva to su poražavajuće okolnosti jer onog trenutka kad osoba koja je preživjela nasilje sumnja hoće li je društvo zaštititi, vi kao društvo ste zapravo poraženi”, zaključuje Mehmedović.