Na današnji dan, 10. prosinca 1961. godine, Ivo Andrić, član Napretka, primio je Nobelovu nagradu za književnost u Stockholmu. Nagrada mu je dodijeljena u Koncertnoj palači Švedske kraljevske akademije za „epsku snagu“ kojom je oblikovao motive i sudbine iz povijesti svoje zemlje. Andrić je primio vijest telefonski u Beogradu i u svom govoru naglasio etičku dimenziju pripovijedanja, ističući moralnu odgovornost pripovjedača.
Među finalistima za nagradu bili su i Lawrence Durrell, Graham Greene, John Steinbeck i Alberto Moravia. Andrić je bio među laureatima te godine, uz ostale poput Melvina Calvina, Rudolfa Mössbauera, Roberta Hofstadtera, Georga von Békésya i posthumno nagrađenog Daga Hammarskjölda.
Novčani iznos Nobelove nagrade Andrić poklanja knjižnom fondu BiH
Andrić je nagradu smatrao priznanjem za književnost svoje zemlje, ističući njezin kulturni napredak. Nagradu je donirao knjižničnom fondu Bosne i Hercegovine, izražavajući zahvalnost govorom O priči i pričanju.
Govorio je o Bosni kao o „maloj zemlji među svjetovima“, naglašavajući njene kulturne napore i važnost priznanja za njenu književnost. Istaknuo je i univerzalnost ljudskog iskustva, bez obzira na vremenski period, te duboku simboličnost svojih djela, poput „Na Drini ćuprija“ i „Prokleta avlija“.
IVO ANDRIĆ
Ivo Andrić rođen je 9. listopada 1892. godine. Župnik Juraj Pušek upisao je Andrića kao zakonitog sina Antuna Andrića i Katarine Pejić. Rođen je u Travniku, ulica Zenjak br. 13. Andrić je završio osnovnu školu u Višegradu. Gimnaziju je završio u Sarajevu s Napretkovom stipendijom.
Dr. Tugomir Alaupović, koji je predavao Andriću, prepoznao je njegov talent. Napretkova stipendija omogućila je Andriću studij i afirmaciju u Zagrebu 1912. godine. Također je bila ključna godina za Andrićev socijalno-politički razvoj.
Sudjelovao je u demonstracijama u Sarajevu, gdje je spaljena mađarska zastava. Maturirao je u Sarajevu i dobio stipendiju HKD Napredak. U listopadu 1912.godine upisao je Mudroslovni fakultet u Zagrebu. Studirao je filozofiju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Grazu. Doktorirao je u Grazu 1923. godine.
U djelima je prikazao život Bosne u historijskim vremenima. Opisao je bosanskog seljaka i njegove ugnjetavače, uključujući turske vezire i austrougarske namjesnike. Andrić je dao ono što može samo pjesnik: golu ljudsku prirodu, njenu egzistencijalnu suštinu otjelovljenja u simbolima. Most na Drini ističe se kao simbol u Andrićevim djelima.
Njegova pripovijetka Prokleta avlija privukla je pažnju svojom dubinom i izražajnošću. Mnogi smatraju Prokletu avliju Andrićevim najboljim umjetničkim djelom.