Intervju s dr. Antonijem Sesarom za “Liječničke novine” povodom nedavno održane izložbe “Andrić u Mostaru”
Razgovarala: Lada Zibar
Odakle ljubav prema Andriću? Je li prvo bio Andrić ili kolekcionarstvo samo po sebi?
Iskreno, prvo je bilo kolekcionarstvo, potraga za starijim putopisima i knjigama povijesne tematike koje opisuju ovaj naš prostor Bosne, Huma i Dalmacije. I što više čitaš, više se pitanja otvara, shvatiš koliko malo o sebi u stvari znamo. Kao neki logičan slijed, nakon one osnovne spoznaje kako su stranci gledali na nas, kako su nas opisivali, zanimanje se proširilo na našu stariju književnost, kako smo sami sebe opisivali. Možda je prekretnica bila kada sam pročitao roman “U mraku” od Ilije Jakovljevića, jedini hrvatski roman koji opisuje Mostar u vremenu prije Prvog svjetskog rata. Vremenom se zbirka proširila na više od 100 autora koji su objavljivali svoja djela do 1945. godine. A Andrić je tu nema dvojbe, najveći i najznačajniji. Imao je neki prirodni talent za opisati naše karaktere, sličnosti i razlike, prikazati i najbolje i najgore u nama. Kada ga čitaš u nekoj zrelijoj dobi gledaš na svijet drugim očima, sa svojim iskustvom, i osjetiš kada je pisac uhvatio trenutak vremena i pretvorio ga u priču, koja može biti aktualna i danas. Ili kroz naše povijesne sukobe izvukao općeljudske teme i prikazao ih na način razumljiv bilo gdje u svijetu. S vremenom se osim za književno djelo počinješ zanimati za čovjeka koji ga je napisao, njegov životni put, od Zagreba, diplomatske službe, do života u Beogradu, tko je on bio, kakve je vrijednosti zastupao. I pokušavaš to staviti u kontekst vremena u kojem je živio. Možda je jedan od najkontroverznijih pisaca, još uvijek izvor naših identitetskih sporova, ali literarnu veličinu dobitniku Nobelove nagrade za književnost ne možeš osporiti. Ili kako je to sažeo jedan mudar čovjek “Andrić je najveći pisac mog naroda, moje kulture i moga jezika. Svjetski, a naš!”
Kakva je poveznica između Andrića i Mostara?
Prvo što pomislim to je Andrićev Zapis o Mostaru iz 1946. godine, o svjetlosti Mostara, od prirode povlaštenog grada, to mi je baš jedan lijep opis u kojem osjetiš ljubav ili bar naklonost prema mjestu i njegovim stanovnicima. Može se reći kako su ovdje već generacije poštovatelja Andrićevog djela, tu su objavljena neka vrlo zanimljiva izdanja, od “Na kamenu, u Počitelju” Prve književne komune iz 1974. godine, do “Fratarskih priča”, izdanja Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača iz 2015. godine. Od njegovih biografa saznajemo kako je u poznim godinama navraćao u Mostar ili kako je on sam izjavio da se “prikrada Hercegovini”.
Je li Andrić danas dovoljno čitan i gdje su mu granice?
Sad je pitanje koliko se uopće kod nas čita, koliko imamo vremena, navike. Pripremajući izložbu iznenadilo me koliko mi je ljudi citiralo njima omiljene odlomke Andrićevih djela. To što ne viđamo ljude s knjigom u autobusu ili parku ne znači da ne volimo književnost. Za Andrića granica nema, kao kolekcionar koji traga za starim i rijetkim izdanjima, mogu reći da je sveprisutan, preveden na desetke stranih jezika. I čita se, zahvaljujući prevoditelju, danas možete pratiti islandske ili japanske književne blogove i steći neki uvid o njihovim dojmovima Andrićevih djela.
Kako se “rodila” ova izložba i ima li budućnost?
Prva ideja bila je izložba “Od Kranjčevića do Andrića”, s namjerom da potaknemo akciju kako bi ova dva velikana dobili dostojan spomen u Mostaru, u vidu nekih velikih lijepih ulica koje bi nosile naziv po njima. Prošle godine kada smo obilježavali 100 godina Andrićeve doktorske disertacije, nekako se iskristaliziralo mišljenje i prigodan datum, 13. ožujka 2025., pedeseta obljetnica smrti nobelovca, pa sam s prijateljima iz HKD Napredak Glavna podružnica Mostar i Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača odlučio, idemo za obljetnicu prikazati samo Andrića. Odziv je moram priznati bio iznad svih očekivanja, a trajanje same izložbe je bilo produženo za tjedan dana. Za sada postoji interes i nekoliko upita da izložimo postav u više gradova u BiH i RH, pa ukoliko se nađu adekvatni prostori, mislim kako neće biti prepreke da više ljudi upozna Andrićevo djelo. Sljedeće godine je okrugla obljetnica Kranjčevićevog dolaska u Mostar, ovdje u Mostaru je dobio prvi posao, pa se nadam kako ćemo i to obilježiti na zanimljiv način.
Tko je Antonio Sesar? U medicini i izvan nje?
Liječnik u SKB Mostar, zagrebački student, oftalmolog, uže područje rada bolesti mrežnice i vidnog živca, na Medicinskom fakultetu u Mostaru pročelnik Katedre za oftalmologiju i prodekan za poslovanje i razvoj. Oženjen, ponosni otac najboljeg sina. Izvan medicine kolekcionar starih knjiga i maslinar. Imam nasad od oko 100-tinjak maslina sjeverno od Mostara, i kao svaki maslinar uvjeren sam kako je baš moje maslinovo ulje najbolje.
Izvor: hkdnapredak.com