Piše: Karlo Kučan, misao.hr
U Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu u srijedu navečer održana je tribina pod nazivom “Jezik u medijima pada na sve niže grane. Tko je kriv?”, posvećena stanju hrvatskog jezika u medijima i ulozi lektorskih službi. U raspravi koju je vodila književnica Lada Žigo Španić sudjelovali su jezikoslovci Nives Opačić i Domagoj Vidović te novinar i urednik Ivan Herceg.
Nives Opačić osvrnula se na povijesni kontekst ocijenivši da su razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika narasle 90-ih godina. To je razumljivo jer su se htjele potencirati razlike pa su se samo predstavljale razlike među njima, rekla je i dodala da kako kad se stvari uzburkano dignu, tako se i slegnu pa danas takvih stvari nema više toliko. Nema ih toliko zato što je uopće i briga za hrvatski jezik splasnula, ocijenila je i objasnila da hrvatski jezik sve manje privlači ljude. Također je navela kako je knjižica razlika između hrvatskoga i srpskog iz 1940. Krune Krstića i Petra Guberine bolje pokazala bit razlika od Brodnjakova rječnika. Ta se knjižica nije “najela germe” i tako proširila razlike, istaknula je i ocijenila kako je 1990-ih godina “nadošao svijet sulud od slobode“, a sulud je još više nego lud. Prema njezinim riječima, danas briga za hrvatski jezik opada, a korijeni tog problema sežu do obrazovnog sustava.
Ivan Herceg upozorio je na prekomjernu uporabu engleskih riječi u medijima, posebice na radiju i televiziji, gdje postoje hrvatski ekvivalenti. Podsjetio je na vrijeme kada su redakcije imale snažne lektorske službe i organizirale naobrazbu za zaposlenike. “Tada se jeziku posvećivala veća pozornost”, rekao je, ukazavši na današnje stanje u kojem su lektorske službe “devastirane”, a broj lektora značajno smanjen. Smatra da bi država trebala obvezati javne medije na poštovanje jezika kako bi se trend preokrenuo.
Domagoj Vidović govorio je o problemu naglašavanja u javnom govoru, istaknuvši složenost hrvatske dijalekatske slike kao bogatstvo, ali i izazov. “Hrvatski je zaseban jezik, i mi odlučujemo o svojoj jezičnoj politici”, poručio je, kritizirajući podcjenjivanje lektorskog posla i inzistirajući na potrebi za jasnim jezičnim standardima. Ocijenio i kako se ne može na natjecanju iz hrvatskoga jezika imati deset rješenja. Morate imati jedno, poručio je.
Sudionici su se složili da je za očuvanje hrvatskog jezika potrebna veća svijest i ulaganje, kako u obrazovanje tako i u medijsku praksu, jer trenutačno stanje odražava nemar i pad kvalitete.