Glasnogovornik navijača i katoličke mladeži

Piše: Vlado Kolak, braniteljski portal

Poštovani čitatelji, a posebno meni drage kolege branitelji. Budući da sam se od nedavno prihvatio dužnosti glavnoga urednika Braniteljskoga portala, osjećam dužnost i obvezu pred svima vama koji pratite naš rad ukratko se predstaviti i reći par riječi o svom ratnom putu, ali i prijeratnom.

Zadojen mlijekom Bogoljublja i domoljublja

Počet ću tako od djetinjstva. Rođen sam u obitelji s osmero djece u tomislavgradskom selu Dobrići. Kod nas su domoljubne i kršćanske vrijednosti uvijek naglašavane pa sam takvim mlijekom i ja zadojen.

Od sestara sam poprimio ljubav prema životinjama, a od braće ljubav prema Dinamu. Kao odlikaš sam napustio rodno selo i došao u zagrebačku Križanićevu VII. matematičku gimnaziju. U podstanarsku sobu sa sedam cimera, u dvije sobe, sam se uselio u Remetama kod rođaka. Braća su me odmah upisala na vjeronak kod Majke Božje Remetske. Voditelji su bili pokojni fra Vjenceslav i današnji biskup Splitsko-makarski fra Zdenko Križić.

Crkva Remetska

Prvi šok u školi sam doživio kada sam upoznao mladiće, rokere Prljavoga kazališta iz II. gimnazije. Oni me upitaše što slušam, a ja k’o iz topa odgovorim ćaću i mater!

Žrtva vršnjačkoga zlostavljanja

Svi su se smijali, a meni je bilo čudno zašto se smiju.

Prljavci mi postave potpitanje: “Koju glazbu slušaš”?, a ja odgovorim protupitanjem: Što je glazba? Shvatili su da ne razumijem i pojasnili mi da misle na muziku. Odgovorio sam da slušam Bijelo dugme. Tako sam, što bi se danas reklo, postao žrtva vršnjačkoga zlostavljanja. No, ja to nisam tako shvaćao niti me to obeshrabrilo. Vrlo brzo sam se pridružio navijačima Dinama. S 14 sam se godina zaposlio u mesnoj industriji Promes u Ilici kao cjepač drva. Mesari Promesa su me zavoljeli pa do kraja srednje škole ni jednom mom prijatelju nije nedostajalo hrane.

Glasnogovornik navijača i katoličke mladeži

Uštedio sam nešto novca, a i uskočile su mi tri sestre iz Njemačke, te sam kupio opremu za disko. Postao sam disk jokej, “glasnogovornik” navijača i katoličke mladeži! Što bi rekli 3 u jedan.

Napredak u “glazbi” približio me Ciboni i kultnoj diskoteci Salun na Tuškancu. A susjed iz Dubca, Škaro, me odveo u boksački klub Metalac. Tu sam baš očvrsnuo.

Hrvatsko proljeće ’81.

Godine 1981./82. zazvoniše Zagrebačka zvona koja od “plašljivih športaša iz Zagreba” napraviše neustrašive divove. Bez milosti su gazili Zvezdu i Partizan, ali i kraljevski Real!

Travanj mjesec je u hrvatskom narodu mjesec velikih postignuća (o nekima se ni danas ne smije govoriti). Ćiro je iz pobjede u pobjedu vodio plave “sinove”, a Novosel “vukove”. Zagreb trese navijačka groznica! Euforija! Buđenja naroda. Nakon deset godina hrvatske tišine probudio se ponos i prkos. Ćiro vodi Dinamo u hercegovačko svetište Međugorje. Potporu navijačima Dinama daju hajdukovci (dva kluba bratska).

Vođa navijača Dinama

Kalendar objavljen u povodu 40. obljetnice Dinama

Cibosi gaze Delije i Grobare u sred Beograda

Cibosi pobjeđuju Partizan u sred Beograda. S nestrpljenjem se čeka uzvrat u Domu Sportova. Ali sve su pomno pratili i “unutrašnji” organi. Za jedan dan su planule karte za utakmicu Cibona-Partizan. Nestao je strah sa zagrebačkih ulica.

Dvorana Doma športova se trese od pjesme. Krešo Ćosić s vukovima gazi Partizan čiji jauci se čuju i u Beogradu. Od tamo je poslan specijalni kordon milicije u Zagreb samo za tu prigodu, “za ispomoć”. BBB se ne boje i nose Cibose do pobjede. U pobjedničkom zanosu igrači Cibone svoje navijače daruju dresovima s hrvatskim trobojnicama.

Zoran Čutura meni baci svoj pobjednički dres. Voli on svoje Hercegovce.

Vlado Kolak s dresom Cibone i Čutura, bez dresa

Čutura baca Kolaku dres

U trenu sam ga obukao preko jakne kako mi ga drugi ne bi oteli.

Po ustaljenom običaju, mi navijači, krenuli smo pjevajući gradskim ulicama prema trgu Sv. Marka zahvaliti se Bogu na obilnom blagoslovu zagrebačkih športaša. Meni pripade čast (možda i radi dresa) predmoliti (s ulaznoga praga Crkve sv. Marka, iste one koja sačuva i branitelje iz Savske od milicije 2014.) Očenaš, Zdravomariju i Slava Ocu.

Nakon molitve zapjevasmo i pjesmu “Marjane, Marjane ća barjak ne viješ” s pečatom na “ime Isusovo. U miru krenusmo doma. Bar smo mi tako mislili.

Udbaši ubačeni među navijače

Ali, Beograd je zapovjedio odmazdu!

Pripremili su desetke “marica” i stotine udbaša i doušnika koje su ubacili među nas navijače. S posljednjom sam skupinom krenuo niz Ćirlometodsku ulicu. U trenu nestade svjetla, a milicajci iz haustora skočiše na nas! Mene zapadoše “lički Srbi”, marica, te pendreci u podrumima Đorđićeve. Radi dresa i molitve me proglasiše kolovođom te sam na suđenju bio prvooptuženi. Ustaša, Hercegovac iz Tomislavgrada! Sve im se poklopilo.

Pomislio sam tada, propade moja karijera DJ. Tko će se usuditi političkom osuđeniku dati prostor i mikrofon?

Nisu me skršili, nego ojačali

Kako kaže narodna poslovica: “Što te ne ubije to te ojača.” Ubili (skršili) me nisu, ojačali jesu! Izdržao sam i kaznu i vojsku i studij. Sa ženom i sinom Matom i kćeri Marijom te dresom Cibone dočekao sam spreman ’89.

Nakon Mesićevih neuspjeha, osnivam prvu organizaciju HDZ-a u Zagrebu

U ljeto ’89. sam dobio zadaću osnovati prvu Općinsku organizaciju HDZ-a u Zagrebu. To je bilo nakon što više od 7 mjeseci Mesić nije uspio istu osnovati. Reference su mi bile sljedeće: najmlađi politički zatvorenik, govorne vještine, srednjoškolski DJ, srce hercegovačko i povezanost sa “živom Crkvom”. To je bilo sasvim dostatno.

Prva osnivačka Skupština HDZ-a

Uz Božji blagoslov, nakon pučke mise, ispred crkve Svih svetih krenusmo u stvaranje države.

Kardinal Franjo Kuharić, koji nas je pripremao čitavo desetljeće, poslao nam je dva kapelana da nam otvore sva vrata i pomognu osnovati HDZ u 43 mjesne zajednice Sesveta i Trnovčice iz Dubrave. Hrvatska katolička mladež uz vodstvo dvojice Franja i Božji blagoslov pomete komuniste na izborima i donese tisuću godina žuđenu slobodu hrvatskom narodu.

Trg bana Jelačića 30. svibnja ’90

Ponovno me zapalo da prođem, ovaj put pobjednički, kroz haustor u Ćirilometodskoj (u kojem su mi brojili rebra u travnju “82.) kao vijećnik u Gradsku Skupštinu. Dobio sam zapovjed provoditi politiku pomirenja.

Vijećnik iz Gradske Skupštine Grada Zagreba

Kraj prvoga dijela

Najčitanije

Marko Džakula: Folklor uistinu spaja ljude

HKUD Dubrave Aladinići osnovano je 1997. godine. Jedno je...

Ubavka Prusina: Glas je najdublja veza s nama samima

Ubavka Prusina živi i radi u Mostaru. Glazbenu akademiju...

U zagrebačkoj crkvi kršteno više filipinske djece nego naše

Da su se Filipinci itekako dobro snašli u Hrvatskoj,...

HNS neće organizirati fan zone ni u Njemačkoj ni u Hrvatskoj

Na prošlotjednoj je radionici UEFA do kraja razjasnila uvjete...

Izboden australski biskup

Prije samo dva mjeseca izbodeni australski biskup ugostio Stijepu...

Butković ima novi naziv za Milanovića

Kampanja se bliži kraju, uskoro počinje izborna šutnja, ali...

Zvonko Milas uputio poruku za Hrvate koji žive izvan RH

Nositelj liste HDZ-a za izbor zastupnika u Hrvatski sabor...

Mladi iz cijele EU pozvali na poštivanje konstitutivnosti naroda u BiH

U Hagu se održalo dvodnevno zasjedanje Vijeća Mladeži Europske pučke...