Evanđelje dana Mk 7,31-37
Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.
U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.
Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« – to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.
A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme Mk 7,31-37 – O. Lorenzo Montecalvo
Koliko gluhonijemih u Crkvi! Naravno, ne mislim na fizičku gluhoću niti na fizičku nijemost. Postoji duhovna gluhoća koja je po mom mišljenju gora od one fizičke. Ima kršćana koji su namjerno gluhi za Riječ Božju. Za njih Riječ Božja nema nikakvu vrijednost. Njima vrijedi samo ljudska riječ. Govore da je Božja Riječ apstraktna, da ne prosvjetljuje ljudsku egzistenciju i da nam ne objašnjava smisao života. Koja glupost! Upravo Riječ Božja nosi život. Nažalost, kada neki psiholog, filozof ili pisac progovara o društvenim problemima, otvaramo uši da čujemo, ali ih zatvaramo za slušanje Božje Riječi. Nakon što je podučio o zapovijedima ljubavi, Isus je ostao sâm i rekao svojim učenicima: “Da možda i vi ne kanite otići?” Ali je Petar odgovorio: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” Svjestan sam da ako Božju Riječ ne slušam ušima srca, neću čuti ni vapaje siromašnih i odbačenih, štoviše njihovi će vapaji smetati mojim ušima koje su otvrdnule na glas ljubavi.
Koliko nijemih u Crkvi! Ima kršćana koji nikad ne otvaraju usta kako bi se klanjali, hvalili, blagoslivljali i zahvaljivali Gospodinu, koji je izvor svakog naravnog i nadnaravnog dara. Ponekad se dogodi da tijekom liturgije vidim ljude koji imaju zatvorena usta tijekom cijele molitve. Ne otvore usta čak ni da kažu: Amen.
Ima kršćana koji šute pred nepravdama i nemoralom. Odbacuju ulogu proroka, odnosno odbijaju biti Božji glas u svijetu koji ide ukrivo. Zbog njihove šutnje zlo raste i umnaža se. Najtužnija stvar je utvrditi da postoje svećenici koji ne propovijedaju i ne podučavaju o nebeskim stvarnostima.
Uistinu bi trebalo svake nedjelje u našim crkvama s vjerom ponavljati obred “EFFÀTÀ!”, odnosno “Otvori se!” Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.