Evanđelje dana (Mk 7,1-8.14-15.21-23)
Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.
U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«
Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme (Mk 7,1-8.14-15.21-23) – O. Lorenzo Montecalvo
“Ovaj me narod usnama časti, ali srce mu je daleko od mene”, rekao je Isus o farizejima njegovog vremena. Koliko puta Isus to kaže i meni: “Ti me častiš usnama, ali tvoje srce je daleko od mene!”. Kaže mi to svaki put kad se ne odreknem svog komoditeta, kako bih služio bližnjemu; svaki put kad u onom što govorim ili činim tražim svoju slavu, a ne slavu Božju; svaki put kad se žalim i mrmljam što me ne prihvaćaju za neki posao u Crkvi; svaki put kad nemilosrdno sudim i osuđujem svog bližnjeg; svaki put kad se moja ruka ne otvara u potpunosti za potrebe siromaha; svaki put kad vršim svoju volju, a ne Božju; svaki put kad ne propovijedam istinu Evanđelja iz straha da ne izgubim prijatelja. Svaki put kad mi je draže društvo ljudi od društva Boga; svaki put kad održavam osjećaj antipatije prema nekoj osobi; svaki put kad zboru proglašavam da je Isusov nauk predivan, a ništa ne činim kako bih ga vršio. Svaki put kad izgovaram Očenaš, a gajim osjećaje rasizma i klasne podjele; svaki put kad molim govoreći: Gospodine, ljubim te, ali više ljubim sebe, nego Njega; svaki put kad molim govoreći: Gospodine, uzdam se u tebe, ali svoje pouzdanje stavljam u svoje snage i ljudske sposobnosti; svaki put kad molim govoreći: Gospodine, vjerujem u tebe, ali više vjerujem u psihologiju, tehnologiju i svoju snalažljivost.
Ustima se mogu izreći prekrasne stvari, dok je srce puno prijevare. Licemjerje je grijeh kojeg Gospodin ne prašta. Licemjer, čije je srce kao spremnik smeća, neće nikada vidjeti i kušati Božju nježnost. Zato jedno od blaženstva koje Gospodin proglašava glasi: BLAGO ČISTIMA SRCEM, ONI ĆE BOGA GLEDATI.
“Ovaj me narod usnama časti, ali srce mu je daleko od mene!”. Ove riječi se mogu bolje objasniti primjerom nekog bračnog druga koji u bračnom činu, dok supružniku govori volim te, misli na ljubavnicu. Tko je bez grijeha, neka baci prvi kamen. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja
S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja