Evanđelje dana (Lk 6,1-5)
Zašto činite što subotom nije dopušteno?
Jedne subote prolazio je Isus kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. A neki farizeji rekoše: »Zašto činite što subotom nije dopušteno?« Odgovori im Isus: »Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?« I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je subote!«
Riječ Gospodnja.
Sjeme (Lk 6,1-5) – O. Lorenzo Montecalvo
Tko pažljivo čita i meditira Bibliju razumije, pomoću Milosti Duha Svetoga, da kršćanstvo nije religija, već ISTINA. Koja je to Istina? Evo je: Bog je ljubav. Što je to religija? To je čovjek koji pokušava shvatiti tko je Bog i što Bog želi od čovjeka.
Odnos čovjeka, koji ne prihvaća Isusa Krista, s Bogom temelji se na onome što on razumije o Bogu.
Naravno da je ljudska spoznaja o Bogu uvijek veoma, ali veoma ograničena. Onaj tko nam je otkrio tko je Bog jest Isus Krist, koji je rekao Samarijanki: „Došao je čas u kojem Otac traži istinske klanjatelje u duhu i istini.“ Klanjati se Bogu u duhu ne znači ograničiti ga na određene prostore, mjesta, pravila i formalnosti.
Bog nadilazi prostore, mjesta, pravila i forme. Ne postoji mjesto na kojem se treba klanjati Bogu, a da bi van tog mjesta čovjek mogao živjeti kao da Bog ne postoji. Ne postoji sveto mjesto i profano mjesto. Ne postoji vrijeme za klanjanje i vrijeme u kojem možeš zaboraviti na Boga. To je religija pogana koji idu u Hram dati stvari Bogu, a ne primati darove od Boga. Klanjati se Bogu u istini znači vjerovati da je Božja narav ljubav i milosrđe i znači također da čovjek, budući da je stvorenje i dijete Božje, treba postati ljubav prihvaćajući Duha Svetoga koji nam je darovan preko Isusa Krista.
Istina je da čovjek treba uvijek gajiti ljubav prema samome sebi i prema bližnjemu u svako vrijeme, u svim okolnostima i na svakom mjestu. Prije svakog zakona ili pravila koje je napravio čovjek, kršćanin treba vršiti zakon ljubavi koji poštuje i promiče dostojanstvo čovjeka.
Kada forma ide protiv dostojanstva čovjeka, treba ju zaboraviti. Najprije ljubav, pa obred.
Na primjer, čovjeku koji krvav leži na tlu ne mogu reći: „Idem najprije na misu, pa ću te poslije odvesti u bolnicu!“ Kad bih to učinio, nedostajalo bi mi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja
S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja