Evanđelje dana (Lk 24,35-48)
U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha.
Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme (Lk 24,35-48) – O. Lorenzo Montecalvo
Dira me jedna stvar u vezi dvojice učenika iz Emausa, a to je sljedeće: uvijek govore o Isusu. Isus im je ne samo na usnama, već i u srcu. Istina, ne govore uvijek ispravno o Isusu. Ali ga ljube. Zato im se Isus, Uskrsnuli, pokazuje u životu da ih rasvijetli i poduči kako bi postali navjestitelji njegovog USKRSNUĆA od mrtvih.
Tko uistinu ljubi Isusa ne srami se oduševljeno pričati o Isusu. Vidim da se u duhovnim grupama mnogo priča o Isusu. Isus je uistinu središte obraćenja. Isus se uvijek spominje s ljubavlju i oduševljenjem. Ono što me dira jest to što i muškarci pričaju o svom sinovskom odnosu s Isusom. Naravno, njihova teologija nije uvijek savršena, ali Gospodina više zanimaju zanosi ljubavi prema Njemu, nego posjedovanje teološkog znanja bez duha ljubavi. Nažalost, često se događa da među svećenicima i u redovničkim zajednicama ima mnogo teologije, ali se malo govori o Isusu. Skoro da se srame staviti Isusa u središte svojih razgovora. Prema nekim svećenicima i časnim sestrama, o Isusu treba pričati samo u Crkvi. Ali kad je središte njihovih razgovora politika, sport ili bilo koja svjetovna tema, onda svi žarko sudjeluju.
Uzmimo za primjer Svetog Pavla apostola, koji, kako možemo primijetiti u poslanicama koje je slao zajednicama koje je utemeljio, uvijek spominje Isusa.
Ponekad slušam homilije u kojima se Isus nikad ne spominje. Govori se o svemu, ali ne o Isusu. Tko ljubi Isusa, nije mu samo u srcu, već i na usnama.
Radost Uskrsnuloga su evangelizatori koji, u zgodno i nezgodno vrijeme, žarko naviještaju da je Isus Gospodin. Ne srami se govoriti o Isusu gdjegod da te Duh potakne. Naravno, o Isusu dobro govori samo onaj koji vrši Njegovu riječ. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja
S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja