Evanđelje dana Lk 2,22-40
Vidješe oči moje spasenje tvoje.
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem sviju naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Riječ Gospodnja.
Sjeme Lk 2,22-40 – O. Lorenzo Montecalvo
„Josip i Marija poniješe dijete u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu“, kaže evanđelist. Putovanje Josipa i Marije bilo je dugačko i naporno. Ali kad si poslušan iz ljubavi, a ne iz dužnosti, sve postaje lako. Ne vodi nas žrtva k ljubavi, već obrnuto. Prvo što Isus mora naučiti jest poslušnost nebeskom Ocu. U tome Ga podupire primjer roditelja. Isus će rasti u dobi, a posebno u dobroti i mudrosti.
Danas mnoga djeca rastu bez Boga i bez kršćanskog morala. U adolescentskoj dobi mnoga su djeca križ roditeljima. Istina, mnoga djeca prime Prvu Pričest. Ali odmah potom prestanu ići u crkvu. Prošlog je listopada u mojoj župi stotinu djece slavilo i primilo Prvu Pričest. Danas samo sedmero od tog velikog broja i dalje dolazi na Euharistiju. Veoma tužno, zar ne?
Danas je dan Posvećenih, broj kojih se sve više smanjuje. Po mom mišljenju, apostolat svećenika treba biti utisnut u katehezu za odrasle kako bi se ozbiljno obratili Kristu i otvorili životu. Za manjak poziva na posvećeni život kriv je i manjak djece. Molimo da ova pandemija učini da proklija nova Crkva. Amen. Aleluja
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.