Evanđelje dana Lk 13, 18-21
Zrno uzraste i razvi se u stablo.
U ono vrijeme: Govoraše Isus: »Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama.«
I opet im reče: »Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«
Riječ Gospodnja.
Sjeme Lk 13, 18-21 – O. Lorenzo Montecalvo
Franjo Asiški je u svoje srce bio posadio jednu evanđeosku riječ: siromaštvo. Za par godina ova je riječ postala veliko stablo, odnosno stablo velike nadnaravne moći koje je za sobom privuklo tisuće muškaraca i žena. Svi su išli k njemu privučeni poniznošću i materijalnim siromaštvom. Jednog mu je dana brat Leon (čini mi se), razgovarajući s njim, pomalo zavidan rekao: „Zašto cijeli svijet dolazi k tebi? A ti nisi obdaren ni velikim obrazovanjem ni nekom velikom ljepotom!“. Dok ga je gledao iščekujući odgovor, Brat Leon je uzviknuo: „Shvatio sam“. Što je shvatio? Shvatio je da Franjina mudrost i ljepota dolaze odozgor.
Sveta Terezija Avilska je u svoje srce bila posadila riječ „molitva“. Za par godina sjeme „molitva“ izraslo je van svih proporcija. Postalo je veliko stablo. Koliko zvanja na klauzurni život je privukla na službu Gospodnju! Ljubav je snaga Crkve i pojedinca. Ljubav raste polako i plodna je. Nadnaravna ljubav je kao dobar kvasac koji čini da tijesto od brašna raste. Da je župnik neke župe svet, kolike bi duše bio privukao za euharistijski stol! Da je župnik svet, imao bi uvijek dugačak red vjernika željnih ispovijedi!
Danas, više nego ikad, Crkva treba svete župnike. Zato se Gospa ne umara u Međugorju pozivati vjernike da mole za pastire. Završavam ovo Sjeme moleći sve vas čitatelje da molite za mene. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja. S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja.