Evanđelje dana (Lk 1, 39-56)
Velika mi djela učini Svesilni: uzvisi neznatne.
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti među ženama
i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
Ta otkuda meni
da mi dođe majka Gospodina mojega?
Gledaj samo!
Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega,
zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
Blažena ti što povjerova
da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Tada Marija reče:
»Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Riječ Gospodnja.
Sjeme (Lk 1, 39-56) – O. Lorenzo Montecalvo
Danas nas riječ Božja poziva da oponašamo Marijinu vjeru. Elizabeta časti Mariju jer je Ona povjerovala u ispunjenje Božje riječi. Marija je povjerovala u riječi anđela Gabrijela koji joj je rekao: „Bogu ništa nije nemoguće“. Marija je slijepo vjerovala u Božja obećanja. Ne samo usnama, nego i životom se Marija učinila službenicom Božje riječi u svakoj situaciji života sve do podno križa. Gledajući Isusa, svoga Sina, kako nevin umire na križu, Marija nije posumnjala u Božju ljubav. Zahvaljujući svojoj nepokolebljivoj vjeri, Ona se sa smrću suočava kao sa slatkim prijelazom sa zemlje u nebo Presvetog Trojstva. Ne upoznavši raspadanje svoga tijela, Marija ulazi u vječnu slavu Trojstva. Marija je prvo stvorenje koje, po jedinstvenoj privilegiji Presvetog Trojstva, kuša prvine uskrsnuća tijela.
Čemu me podučava Uzašašće Djevice Marije? Da ne živim u strahu od smrti, pravom čovjekovom neprijatelju. Strah od smrti čini da čovjek živi samo za sebe. Mistici su umrli i umiru uvijek s osmijehom na usnama. Egoisti umiru zastrašujuća lica.
Neka djevica Marija moli sada za mene i za tebe da se ozbiljno obratimo Kristu, Uskrslome i pomogne nam u trenutku smrti kako bi se na našim usnama pojavio osmijeh vječnosti. Amen. Aleluja.
Sjeme od O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskih zvanja
S ljubaznim dopuštenjem Družbe Otaca Božanskih zvanja