Rijeke su jedan od najvažnijih prirodnih resursa jer osiguravaju pitku vodu, održavaju biološku raznolikost i imaju ključnu ulogu u očuvanju ekosustava. Ipak, sve su češće izložene različitim oblicima zagađenja koji mogu imati dugoročne posljedice za okoliš i zdravlje ljudi. Upravo je onečišćenje rijeka tema treće emisije projekta „Priroda pamti, ostavi trag a ne otpad“, u kojoj je gošća bila dr. sc. Lejla Riđanović, izvanredna profesorica na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru u oblastima ekologije i mikrobiologije. Govoreći o stanju vodnih resursa, istaknula je kako su komunalne otpadne vode, nedovoljno razvijena infrastruktura i neadekvatna provedba propisa među najvećim izazovima u zaštiti rijeka.
Komunalne otpadne vode kao jedan od najvećih pritisaka
Prema riječima profesorice Riđanović, komunalne otpadne vode predstavljaju jedan od najznačajnijih izvora onečišćenja rijeka, posebno u urbanim i prigradskim područjima.
Takve vode sadrže različite vrste zagađivača – od ljudskog fiziološkog otpada i fekalnih tvari do deterdženata, farmaceutskih ostataka, mikroorganizama i drugih mikrozagađivača. Osim toga, u kanalizacijski sustav često dospijevaju i oborinske vode koje ispiranjem ulica i urbanih površina dodatno prenose nečistoće u vodotoke.
Velika količina organskih tvari u vodi potiče biološke procese razgradnje, pri čemu mikroorganizmi troše otopljeni kisik. Posljedica je smanjenje koncentracije kisika u vodi, što može dovesti do uginuća riba i ozbiljnog narušavanja vodnih ekosustava.
Eutrofikacija i začarani krug propadanja ekosustava
Jedan od čestih problema povezanih s otpadnim vodama je eutrofikacija – proces koji nastaje kada u vodi poraste koncentracija hranjivih tvari poput fosfora i dušika.
Takvi uvjeti potiču nagli rast algi i fitoplanktona. Iako na prvi pogled može djelovati bezazleno, njihovo odumiranje i razgradnja dodatno troše kisik iz vode, čime se stanje u rijekama i jezerima još više pogoršava. Na taj način nastaje začarani krug koji može dovesti do dugoročnog narušavanja ravnoteže u vodnim ekosustavima.
Mikrobiološko onečišćenje i zdravstveni rizici
Posebno ozbiljan problem predstavlja mikrobiološko onečišćenje vode. Prisutnost fekalnih bakterija i virusa može predstavljati izravnu prijetnju zdravlju ljudi, osobito kada se voda koristi za rekreaciju ili kao izvor pitke vode.
U procjeni sanitarne kvalitete vode najvažniji pokazatelji su bakterije poput Escherichije coli i enterokoka. Njihova prisutnost u uzorku vode često ukazuje na svježe fekalno onečišćenje i može značiti da su prisutni i drugi patogeni mikroorganizmi.
Analize se provode standardiziranim metodama, a rezultati se izražavaju brojem bakterijskih kolonija u određenom volumenu vode. Kada je riječ o pitkoj vodi, propisi su vrlo jasni – navedene bakterije ne smiju biti prisutne u uzorcima.
Zakoni postoje, ali provedba zaostaje
Bosna i Hercegovina je u procesu približavanja Europskoj uniji uskladila velik dio zakonodavstva s europskim direktivama o vodama. Postoje definirani standardi kvalitete vode, sustavi praćenja i planovi upravljanja riječnim slivovima.
Međutim, najveći problem nije u zakonima nego u njihovoj provedbi.
Prema riječima profesorice Riđanović, izazovi se najčešće odnose na nedostatak postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, ograničene financijske resurse, fragmentiranu institucionalnu odgovornost i nedovoljnu kontrolu ilegalnih ispusta u rijeke.
Specifičnosti krškog područja Hercegovine
Područje Hercegovine karakterizira krški hidrološki sustav, koji ima posebne značajke kada je riječ o kretanju i filtriranju vode.
Zbog velike propusnosti tla, voda vrlo brzo infiltrira u podzemlje. Iako takav sustav omogućuje određenu prirodnu filtraciju, on istodobno znači da se zagađenje može vrlo brzo prenijeti s površine do izvora pitke vode.
U centraliziranim vodovodnim sustavima voda je najčešće mikrobiološki ispravna jer prolazi proces dezinfekcije. No, problemi se mogu pojaviti u privatnim bunarima ili nakon obilnih padalina, posebno u područjima bez razvijene infrastrukture i kontinuiranog nadzora.
Uloga zajednice u zaštiti voda
Zaštita vodnih resursa, naglašava profesorica Riđanović, nije isključivo odgovornost institucija, već zahtijeva suradnju cijelog društva.
Lokalne zajednice mogu doprinijeti modernizacijom kanalizacijskih sustava, kontrolom septičkih jama, razdvajanjem oborinskih i fekalnih voda te redovitim praćenjem kvalitete vode. Jednako važna je edukacija građana, osobito kroz škole i javne kampanje.
S druge strane, i pojedinci mogu dati svoj doprinos odgovornim korištenjem kemikalija u kućanstvu, racionalnom potrošnjom vode te sudjelovanjem u akcijama čišćenja okoliša.
„Svaka aktivnost na površini može imati izravne posljedice na podzemne vode, osobito u krškim područjima. Zato je odgovornost svih nas ključna“, poručila je Riđanović.
Voda kao strateški resurs
Zaključno je istaknuto kako je voda jedan od najvažnijih prirodnih resursa te da njezina zaštita nije samo pitanje ekologije. Ona je usko povezana s javnim zdravljem, gospodarskim razvojem i dugoročnom sigurnošću društva.
Upravo zato ulaganje u infrastrukturu za pročišćavanje otpadnih voda, jačanje nadzora i aktivno uključivanje građana predstavljaju ključne korake prema očuvanju rijeka i vodnih ekosustava u Bosni i Hercegovini.
