U novoj emisiji radijskog serijala „Hrvatski narod diše europskim vrijednostima” Običan radio ugostio je dr. sc. Ivana Tomića, prodekana Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i profesora na Katedri državnopravnih znanosti.
Tema razgovora bila je ustavnopravna perspektiva položaja hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, s posebnim naglaskom na federalizam, konstitutivnost naroda, legitimno političko predstavljanje, izborno zakonodavstvo, ulogu međunarodne zajednice te odnos između individualnih građanskih prava i kolektivnih političkih prava konstitutivnih naroda.
Tomić je istaknuo kako se Bosna i Hercegovina, kao složena i višenacionalna država, ne može razumjeti bez uvažavanja njezine ustavne strukture, ali i političke stvarnosti u kojoj žive tri konstitutivna naroda – Hrvati, Bošnjaci i Srbi.
Federalizam kao mehanizam zaštite složene države
Govoreći o europskim vrijednostima iz perspektive ustavnoga prava, Tomić je naglasio kako je federalizam jedan od mogućih oblika demokratskoga uređenja, osobito važan u složenim državama poput Bosne i Hercegovine.
Prema njegovim riječima, federalno uređenje u takvim državama nije samo tehničko ili administrativno pitanje, nego institucionalni mehanizam koji bi trebao omogućiti zaštitu različitih razina vlasti, političkih identiteta i društvenih segmenata.
„U Bosni i Hercegovini ti segmenti su konstitutivni narodi – Bošnjaci, Hrvati i Srbi”, istaknuo je Tomić, dodajući kako se ustavni poredak BiH može razumjeti tek kroz povezanost federalizma i konsocijacijske demokracije.
Federalizam bi, pojasnio je, trebao osigurati sudjelovanje različitih razina vlasti, dok bi konsocijacijska demokracija trebala omogućiti smještanje i zaštitu interesa različitih društvenih skupina.
Građansko i federalno nisu nužno suprotstavljeni pojmovi
Jedno od važnih pitanja u razgovoru odnosilo se na čestu raspravu o tzv. građanskom modelu Bosne i Hercegovine. Tomić smatra kako se u javnosti često stvara pogrešna suprotnost između građanskoga i federalnoga načela.
Kako je pojasnio, federalna država nije nužno suprotna građanskoj državi. I u federalnoj državi građani ostaju nositelji prava i sloboda, no uz njih postoje i federalne jedinice te kolektivni identiteti koje ustav prepoznaje i štiti.
Prema njegovu mišljenju, stvarno pitanje nije izbor između građanskoga i federalnoga modela, nego pronalazak ravnoteže između individualnih ljudskih prava i sloboda, koja pripadaju svakom građaninu, te učinkovite zaštite kolektivnih interesa konstitutivnih naroda.
„Bosna i Hercegovina nije klasična građanska država, nego multinacionalna politička zajednica konstitutivnih naroda i kao takvu je treba poštovati”, poručio je Tomić.
Predmet Ljubić i pitanje legitimnog političkog predstavljanja
Poseban dio razgovora bio je posvećen odluci Ustavnoga suda BiH u predmetu U-23/14, poznatijem kao predmet Ljubić. Tomić smatra kako je riječ o jednoj od najvažnijih odluka Ustavnoga suda BiH kada je riječ o političkom položaju hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.
Prema njegovu objašnjenju, Ustavni sud je u tom predmetu, uz načelo konstitutivnosti, naglasio i važnost legitimnoga političkog predstavljanja te proporcionalnosti, odnosno približno jednake vrijednosti glasa unutar konstitutivnoga naroda.
Tomić je upozorio kako postojeći sustav može dovesti do velikih nerazmjernosti u vrijednosti glasa, što u praksi otvara mogućnost da jedan narod bira političke predstavnike drugomu narodu. Takvo stanje, smatra on, nije u skladu s temeljnim načelom konstitutivnosti.
„Ključno je osigurati da Hrvate kao konstitutivni narod predstavljaju oni koje su Hrvati izabrali kao svoje legitimne političke predstavnike”, naglasio je Tomić.
Vele-županijen kao mogući model djelomičnog rješenja
U razgovoru se govorilo i o mogućnosti formiranja dviju većih županija, odnosno takozvanih megakantona u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tomić je podsjetio kako ta ideja nije nova te da se u političkom prostoru spominje već dulje vrijeme.
Federacija BiH danas je organizirana kroz deset županija, a takav sustav često se ocjenjuje administrativno složenim, skupim i nedovoljno funkcionalnim. Model dviju većih administrativnih jedinica, prema Tomićevu mišljenju, mogao bi djelomično otvoriti prostor za rješavanje hrvatskoga pitanja, ali samo uz ozbiljne ustavne promjene na razini Federacije BiH.
Takva reforma, pojasnio je, imala bi smisla jedino ako bi nove administrativne jedinice imale znatno veće nadležnosti, ali i fiskalnu autonomiju. Bez financijske samostalnosti, smatra Tomić, ustavno propisane nadležnosti ne bi se mogle učinkovito ostvarivati.
Zaštita onih koji nisu većina na određenom području
Jedno od ključnih pitanja vezanih uz svaki oblik teritorijalne reorganizacije jest zaštita prava pripadnika naroda koji na određenom području nisu većina. Tomić smatra kako to nije samo pitanje mogućeg modela veležupanija, nego opće pitanje ustavnoga uređenja Bosne i Hercegovine.
Prema njegovim riječima, potrebno je osigurati odgovarajuće sudjelovanje svih konstitutivnih naroda u granama vlasti, osobito u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, kao i učinkovitu zaštitu vitalnih nacionalnih interesa.
Naglasio je kako ti mehanizmi u BiH nisu nepoznati, ali je pitanje postoji li dovoljno političke volje da se prava svih konstitutivnih naroda i građana zaista zaštite, bez obzira na njihov broj na određenom prostoru.
Tomić smatra kako je u kontekstu BiH oprezno govoriti o većini i manjini kada su u pitanju konstitutivni narodi. Preciznije je, kaže, govoriti o tome koji narod čini većinu stanovništva na određenom području, a ne o klasičnoj manjinskoj poziciji.
Puna ravnopravnost traži ustavnu zaštitu
Govoreći o mogućnosti postizanja pune konstitutivne ravnopravnosti hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, Tomić je istaknuo kako su nužni jasni ustavni mehanizmi zaštite.
Prema njegovu mišljenju, Hrvati kao konstitutivni narod trebaju definirati kako vide svoju političku budućnost u Bosni i Hercegovini u sljedećih deset, dvadeset ili trideset godina.
Prvi nužan korak, smatra Tomić, jest provedba načela legitimnoga političkog predstavljanja. To znači da hrvatski narod mora imati mogućnost birati vlastite predstavnike i biti siguran da mu drugi narod neće izabrati predstavnike u institucijama vlasti.
No, dodaje kako samo izborno zakonodavstvo nije dovoljno. Za stvarnu ravnopravnost potrebne su i ustavne promjene koje bi onemogućile da se prava Hrvata mijenjaju ili smanjuju bez njihove suglasnosti.
Individualna i kolektivna prava moraju biti u ravnoteži
Jedno od temeljnih pitanja bosanskohercegovačkoga ustavnog sustava jest odnos individualnih građanskih prava i kolektivnih političkih prava naroda. Tomić smatra kako je upravo u toj ravnoteži sadržana bit Daytonskoga mirovnog sporazuma i Ustava BiH.
S jedne strane, BiH mora štititi ljudska prava i slobode svakoga građanina, neovisno o njegovu identitetu. S druge strane, kao država triju konstitutivnih naroda, mora osigurati i kolektivnu zaštitu tih naroda kroz institucije i mehanizme političkog predstavljanja.
Prema Tomićevu mišljenju, problem nastaje kada se jedan od ta dva principa pokušava nametnuti kao isključiv. Rješenje vidi u ustavnoj demokraciji koja istodobno štiti pojedinca i priznaje političku stvarnost konstitutivnih naroda.
Izborni zakon mora onemogućiti preglasavanje
Tomić je istaknuo kako izmjene Izbornoga zakona BiH mogu pridonijeti poboljšanju položaja hrvatskoga naroda, ali ne mogu same riješiti pitanje jednakopravnosti.
Kao dva ključna problema naveo je izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskoga naroda te izbor izaslanika u domove naroda. Prema njegovu mišljenju, izborna reforma mora osigurati da Hrvati mogu izabrati svoga člana Predsjedništva, ali i svoje predstavnike u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH te posljedično u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Modaliteti za to mogu biti različiti – od posebne izborne jedinice do modela prema kojem kandidat mora imati većinsku potporu birača koji se izjašnjavaju kao Hrvati. No, Tomić naglašava kako je za bilo koje rješenje presudna politička volja.
Međunarodna zajednica može pomoći, ali ne smije zamijeniti unutarnji dogovor
Govoreći o ulozi međunarodne zajednice, Tomić je ocijenio kako Hrvati u BiH nisu uvijek imali pozitivna iskustva s njezinim djelovanjem. Posebno je istaknuo kako je dio intervencija visokih predstavnika i drugih međunarodnih aktera, prema njegovu mišljenju, negativno utjecao na položaj hrvatskoga naroda.
Ipak, smatra kako međunarodna zajednica može biti važna potpora u pronalasku i provedbi rješenja. No, ne smije zamijeniti unutarnji politički dijalog i dogovor domaćih političkih aktera.
„Bosna i Hercegovina je zemlja svih njezinih naroda i građana. Oni koji u njoj žive moraju postići unutarnji konsenzus o temeljnim pitanjima, a međunarodna zajednica takav dogovor može podržati”, poručio je Tomić.
Dogovor Hrvata i Bošnjaka ključan za stabilnost Federacije BiH
Tomić smatra kako rješenje hrvatskoga pitanja mora biti rezultat unutarnjeg dogovora političkih predstavnika u Bosni i Hercegovini, osobito Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH.
Naglasio je kako BiH može biti uspješna i funkcionalna samo ako se svi njezini građani i svi narodi u njoj osjećaju dovoljno uvaženo te ako se poštuju njihova prava.
Iako je teško predvidjeti kada bi takav konsenzus mogao biti postignut, Tomić smatra kako je on nužan za stabilnost države. Dodao je kako Hrvati i Bošnjaci imaju i niz zajedničkih interesa – stabilnu Bosnu i Hercegovinu, europski put i gospodarski razvoj.
No, pitanja koja opterećuju međusobne odnose, smatra on, ne smiju se gurati pod tepih. Ona se moraju otvoreno rješavati jer su pretpostavka daljnjeg napretka BiH.
Visoki predstavnik i pitanje demokratske zrelosti
Na kraju razgovora otvoreno je i pitanje može li Bosna i Hercegovina sazrijevati kao demokratska država dok visoki predstavnik ima mogućnost nametati zakone i mijenjati pravila političkog sustava.
Tomić je istaknuo kako demokracija, bez obzira na svoj oblik, podrazumijeva vlast naroda. Smatra kako država koja ima instituciju poput visokoga predstavnika, koji nije izabran od građana i naroda BiH te njima politički ne odgovara, ne može u punom smislu biti demokratski suverena.
Podsjetio je i na stajališta Venecijanske komisije, prema kojima je uloga visokoga predstavnika mogla biti opravdana u početnom razdoblju nakon Daytonskoga sporazuma, ali je dugoročno problematična i teško spojiva s demokratskom strukturom i suverenitetom Bosne i Hercegovine.
Prema Tomićevu mišljenju, postojanje visokoga predstavnika često je domaće političke aktere odvraćalo od preuzimanja odgovornosti i postizanja kompromisa, jer su rješenja očekivali izvana.
BiH treba unutarnji dogovor i političku zrelost
Zaključno, dr. sc. Ivan Tomić poručio je kako Bosna i Hercegovina može biti stabilna, funkcionalna i europska država samo ako se njezin ustavni poredak temelji na stvarnoj ravnoteži individualnih i kolektivnih prava.
U tom smislu, poštivanje konstitutivnosti naroda, legitimnoga političkog predstavljanja i jednakopravnosti nije suprotno europskim vrijednostima, nego, prema njegovu mišljenju, preduvjet demokratskoga funkcioniranja Bosne i Hercegovine.
Bez unutarnjeg dogovora, političke zrelosti i spremnosti na kompromis, teško je očekivati dugoročnu stabilnost. No, ako se otvorena pitanja budu rješavala dijalogom i uvažavanjem, Bosna i Hercegovina, smatra Tomić, može postati država u kojoj će svi narodi i građani imati dovoljno prostora, sigurnosti i poštovanja.
Emisija „Hrvatski narod diše europske vrijednosti“ realizirana je uz financijsku potporu Vlade Republike Hrvatske.