Daria Ćubela, psiholog i gestalt psihoterapeut u edukaciji bila je gošćom u “Vijestima plus” Običnog radija. Otkrila nam je načine kako bolje razumjeti sebe i druge, kao i o važnosti emocionalne inteligencije u svakodnevnom životu, postavljanju granica.
Psihoterapija je proces strukturiranog tretmana koji se koristi kako bi se pomoglo ljudima da razumiju svoje misli, osjećaje, ponašanja i međuljudske odnose. Osnovni cilj psihoterapije je olakšati promjene koje osoba želi postići u svom životu.
“Starije generacije još uvijek psihoterapiju smatraju tabu temom, i dosta stigme se stavlja na taj pojam. I dan danas se kod starijih razmišlja da se ne treba znati da osobi treba pomoć, dok mladi nemaju problem pričati o tome. Mladi su otvorili um za takve stvari, i dosta traže pomoć. Starije generacije imaju mišljenje da samo ljudi koji imaju ozbiljne teške psihičke probleme idu tražiti pomoć, danas mladi znaju da jedna normalna i potpuno zdrava i funkcionalna osoba može potražiti pomoć kako bi riješila neke sitnice, traume koje joj otežavaju svakodnevan život.“, ističe Daria Ćubela.
“Nastojim dati doprinos zajednici u kojoj živim kroz razne radionice. Uglavnom su besplatne ili po simboličnim cijenama. To može biti jedan od početaka ako niste još uvijek spremni krenuti na individualan rad. Možete se priključiti takvim aktivnostima i čuti drugačija razmišljanja.“, kazala je Daria Ćubela.
Jedna od tema bila je i odnos roditelj-dijete. Odnos između roditelja i djeteta jedan je od najvažnijih i najdubljih odnosa koje osoba može imati tijekom svog života. Taj odnos može imati snažan utjecaj na emocionalni, mentalni i socijalni razvoj djeteta.
“Nemam super popularan Instagram profil, jer nisam obožavateljica društvenim mreža, ali volim dati doprinos zajednici. Odrasli često podcijene dječje emocije i podražaje, jer nam se te stvari čine smiješne i nedovoljan razlog za brigu ali djeci je to vrlo ozbiljno. Primjerice situacija da dođe dijete iz škole 2-3 razred i kaže da ju je dječak zagrlio i poljubio. Iz perspektive odraslog ćemo razmišljati bolje da te je poljubio nego udario, ali smo poručili djetetu da ga nismo doživjeli, da nismo tu situaciju ni čuli ni uvažili emocije djevojčice. Možda je djevojčici bilo teško, možda ju je bila sramota, možda nije htjela da je taj dječak poljubi. Sve su to neke stvari koje možemo okarakterizirati kao dječje, ali treba uvažiti dječje emocije i ne smatrati to bezazlenom situacijom. Jer ako dijete dobije od nas poruku da nam ne može takve stvari reći neće nam sutra nešto ozbiljnije kazati. Zato kažem na prvu mi odrasli pomislimo daj Bože da ti to bude najveća briga, ali se trebamo zamisliti da smo osoba od osam godina koja je doživjela nešto što nije htjela.“, istaknula je Daria Ćubela jedan od primjera odnosa roditelj-dijete.
“Danas je dosta postalo trend da imamo neku dijagnozu. Dosta mladih puno čita, sluša, gleda strane i domaće influencere koji često pričaju o anksioznosti i depresiji. Uvijek sam za to da se otvoreno priča, ponekad se neke stvari nazivaju onakvima kakvi nisu. Postalo je popularno da ljudi imaju napad panike i onda oni ljudi koji zaista imaju taj izazov ne dođu do izražaja. Tu treba napraviti strogu podjelu i dati do znanja što je anksioznost, a što neka stresna situacija. Veliki uzrok pojave anksioznosti kod mladih je niska psihološka otpornost. Danas mladi nisu spremni prihvatiti stresne situacije i upadaju u neka stanja iz kojih se jako teško izvući. To su posljedice djetinjstva gdje su roditelji previše zaštitnički nastrojeni i nisu ih izlagali nelagodi. A nije ispravno doživjeti nelagodu u 15 godini.“, ističe Daria Ćubela.