U organizaciji Hrvatskog kulturnog sportskog društva Kornica, 28. 7. 2024. svečano je otvoren Međunarodni kiparski simpozij u mjestu Kornica, pored Bosanskog Šamca. Kiparski simpozij trajao je od 26. 7. 2023. do 4. 8. 2024. Ovaj događaj, jedinstven na našim prostorima odvija se već od 2016. godine, zamišljen je kao Međunarodni susret akademskih kipara, koji svoja djela stvaraju u Kornici i ostavljaju ih trajno izloženim u eksterijeru sela, što ovaj kulturni događaj izdvaja od sličnih u našem okruženju. Cilj manifestacije, ali i pomak u odnosu na prethodne susrete predstavlja inzistiranje na obrazovnom aspektu susreta, educiranje djece i mladih, učenika srednjih umjetničkih škola i studenata akademija likovnih umjetnosti, razmjeni iskustava i ideja uz očuvanje i njegovanje običaja, kulture i tradicije, unaprjeđenje društvenog i kulturnog života žitelja Bosanske Posavine i šire regije te širenje izložbenog dijela i na susjedna područja.
Ove godine s ponosom predstavljamo brojna poznata imena BiH, Hrvatske, Crne Gore, Srbije s umjetničke scene koji su svojim sudjelovanjem i umjetničkim stvaralaštvom podigli ovaj simpozij na jednu novu razinu. Sudionici ovogodišnjeg Međunarodnog kiparskog simpozija su: kipari– Petar Barišić (Hrvatska), Boris Orenčuk (BiH), Petar Ćujo (Hrvatska), Marko Lađušić (Srbija), Peko Nikčević (Crna Gora) i Karin Grenc (Hrvatska); slikari – Dario Pehar (BiH) i Matko Vekić (Hrvatska). Osim kiparskog stvaranja, program Simpozija popunjen je mnoštvom zanimljivosti otvorenih za širu javnost, kao što su panel rasprave, kvizovi znanja, radionice za djecu. Kiparski simpozij svojevrsna je stvaralačka platforma, ali i prostor za razmjenu ideja i iskustava te edukaciju korisnika koji iskazuju zanimanje za umjetnosti, čime doprinosi povećanju njezine vidljivosti na kulturnoj i umjetničkoj sceni Bosanske Posavine i šire regije.
U svom osvrtu na radove nastalim na Međunarodnom simpoziju skulpture Kornica 2024 za rad Posljednja večera autora Borisa Orenčuka, dr. sc. Mirha Šabanović navodi: “Sakralne teme su okosnica Orenčukova stvaralaštva, izrečene jednim univerzalnim jezikom, metaforičnom dimenzijom koja briše granice vremena, prostora i materije. One su artikulirane asocijativno čime je mogućnost interpretacije djela duboko dvosmislena. Izostavljanje lica na izloženim skulpturama ‘Postaje Križnog puta’ je na primjeru Posljednje večere kulminiralo izostavljanjem fizičkog bića. Za ikonografiju umjetnik odabire ploču stola na kojoj su se poput strijela obrušile kašike i vilice, upotpunjenu praznim stolicama. Skulptura je tako postala eksperiment koji ne djeluje samo na oko promatrača već provocira njegovo biće, duh i fizičko prisustvo. Izostavljanjem numeracije, trpeza i sve što ona simbolizira postaje i naše. Osjećaji i emocije koje se u tom trenutku javljaju ne mogu biti preneseni na onog drugog do nas, jer drugi smo mi. Trpeza je naša koliko i njihova. Ona je i pozornica na kojoj počinje i završava svaki naš dan, sveto mjesto, kućni oltar za kojim stvaramo i gradimo odnose, skrivamo i prešućujemo, ali mjesto kojem se uvijek vraćamo ili nas drugi vraćaju ili druge gledamo kako se istim vraćaju.”