Danas slavimo spomendan blaženoga pape Pija IX., koji je bio papa s najdužim pontifikatom poslije svetoga Petra.
Papa Pio IX. rodio se 13. svibnja 1792. u mjestu Senigallia u Italiji u grofovskoj obitelji kao Giovanni Maria Mastai Fereti. Obrazovan je kod pijarista u Volterri a zatim u Rimu. Trebao se oženiti, ali su mu se roditelji tome protivili, pa se na dan vjenčanja nije ni pojavio u crkvi. Upisao je teološke studije i pridružio se papinskoj Plemićkoj Gardi, ali ju je zbog bolesti morao napustiti. Za svećenika je zaređen 10. travnja 1819. godine. Nakon kratkotrajne pastoralne službe, ušao je u papinsku diplomaciju, kao pomoćnik nunciju u Peruu i Čileu. Po povratku u Rim imenovan je rektorom bolnice svetog Mihovila i kanonikom. Lav XIII. imenovao ga je 1827. u dobi od samo trideset i pet godina nadbiskupom Spoleta. Tamo je u jeku revolucije stekao glas liberala, ishodivši pomilovanje za pobunjenike. Za vrijeme potresa koji je pogodio njegovu nadbiskupiju iskazao se kao učinkovit organizator u ublažavanju njegovih posljedica. 1832. postaje biskupom Imole, 1839. imenovan je kardinalom, najprije „tajnim“ in pectore, a sljedeće godine to je imenovanje obznanjeno javnosti.
Prioriteti biskupa Ferrettija bili su odgoj i obrazovanje svećenika. Posjećivao je zatvorenike u zatvorima i brinuo se za nezbrinutu djecu. U to je vrijeme bio blagonaklon prema talijanskom pokretu za ujedinjenje. Kardinal Ferretti postao je papa 1846., uzevši ime Pio IX. Opće očekivanje bilo je da će reformirati Papinsku Državu i cijelu Crkvu. Novog papu slavili su kao pobožnog, intelektualca, pristojnog, prijateljski raspoloženog i otvorenog svima. Kao papa vodio je život jednostavnosti i siromaštva. Njegovi politički stavovi i otpor ujedinjenju Italije ubrzo su ga od ljubimca liberala pretvorili u njihovu omraženu metu. Na početku pontifikata amnestirao je politčke zatvorenike, uveo je određene oblike demokracije u Papinsku Državu, međutim u jeku revolucija 1840ih papa se iz liberala pretvorio u konzervativca. Uz pomoć Francuske uspio je neko vrijeme očuvati Papinsku Državu ali je ona konačno 1870. pala pred Garibaldijevim vojnicima. Papa Pio odbio je prihvatiti ujedinjenje Italije, povukao se u Vatikan i do kraja života nije iz njega izlazio. Na teološkom planu papa Pio bio je puno uspješniji nego na političkom. Godine 1854. proglasio je dogmu o Bezgrešnom Začeću Blažene Djevice Marije, a 1869. sazvao je I. vatikanski koncil, koji je između ostalim odlukama donio i dogmu o papinskoj nezabludivosti kada ex cathedra naučava o pitanjima vjere i morala. Napisao je brojne enciklike i sklopio konkordate s mnogim državama. Papa Pio IX. umro je 7. veljače 1878. uslijed epileptičnog napada koji je doveo do srčane kapi. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 3. rujna 2000. godine.
hkm.hr/obican.info