U talijanskoj pokrajini Kalabriji, u mjestancu Acri kod Cosenze, rodio se budući pučki misionar blaženi Angelo. Bilo je to 19. listopada 1669. Roditelji su mu bili Francesco Falcone i Diana, rođena Enrico. Dečko je u svom rodnom mjestu stupio u kapucine te nakon razdoblja neizvjesnosti i straha da neće u sebi moći ostvariti ideale reda, položi ipak god. 1691. redovničke zavjete.
Kao svećenik posvetio se pučkim misijama. Unatoč najboljoj pripravi, njegove su prve propovijedi bijedno zatajile tako da je morao sići s propovjedaonice drugo neobavljena posla. Bio je to za njega pravi “šok”. No jednog je dana u svojoj nutrini posve jasno čuo ove riječi:” Ne boj se! Ja ću ti dati dar propovijedanja i od sada će tvoje muke biti blagoslovljene.” Angelo je malo zbunjen zapitao: “A tko si ti?” Tada se kao od potresa stresla njegova ćelija i on opet ču glas “Ja sam koji jesam.
Od sada ćeš tako propovijedati da će svatko moći razumjeti tvoj govor.” Blaženik je prestrašen doživljajem kao mrtav ležao na tlu.
Gospodin ga nije prevario. Počeo je propovijedati, a njegove su jednostavne i vatrene propovijedi, lišene svake retorike, imale silan učinak. Gospodin ih je katkada i čudesima popratio i tako blaženi Angelo postade velikim apostolom Kalabrije. Kao priprava za propovijed služilo mu je jedino Sveto pismo i križ, pa ipak su njegove propovijedi hvatale za srca. Bile su to propovijedi pune nadnaravne mudrosti koja dolazi s Kristova križa, od samoga raspetoga Krista. Blaženik bi za trajnu uspomenu na svoje misije običavao podizati Kalvariju s tri križa. A da bi osigurao što trajnije duhovne plodove misija, širio je naročitu pobožnost prema muci Isusovoj. Nju je protumačio u djelcu kome je dao naslov Preblagi Isus ili sect i budilica muke Gospodina našega Isusa Krista. Bila su to razmatranja o onome što je Isus u svojoj muci od sata do sata pretrpio. Djelce je doživjelo više izdanja.
Uz svoj veliki apostolski rad blaženi je Angelo jedno vrijeme obavljao i službu provincijala te više puta službu mjesnog poglavara, što je znak da je i u svome redu uživao veliko povjerenje. Umro je sveto na današnji dan godine 1739. Blaženim ga je proglasio godine 1895. papa Leon XIII. Blaženoga Angela možemo smatrati mistikom muke Isusove. On ju je sam neprestano razmatrao, a i drugima to pobožnu vježbu toplo preporučivao. Bio je duboko uvjeren da je to odlično sredstvo rasta u duhovnom i kršćanskom životu.
“Svetac je čovjek koji je otkrio da Bog djeluje u njegovu životu”, zapisao je Karl Schlemmer. Mislim da to naročito vrijedi za našeg blaženika. On je upravo na čudesan način osjetio da Bog djeluje u njegovu životu. Postao je dionikom njegova čudesnoga zahvata koji mu je pomogao da svlada najprije poteškoće na početku svoga redovničkoga života, a kasnije apostolskoga života.