Na današnji dan prisjećamo se smrti blaženog Alojzija Stepinca (10.02.1960) – pastira savjesti, čovjeka koji nije pristajao na laž, šutnju ni pogodbe s nepravdom.
Stepinac nije bio samo crkveni velikodostojnik. Bio je savjest naroda u vremenu kada je savjest bila najopasnija stvar koju si mogao imati.
Stajao je uspravno pred svakim totalitarizmom, braneći dostojanstvo čovjeka, pravo na vjeru, slobodu i istinu – bez obzira na cijenu.
A cijena je bila strašna: montirani proces, tamnica, trovanje, izolacija i smrt u tišini, ali nikada u poniženju.
Njegove riječi i danas odzvanjaju snažnije nego ikada: „Kad vam oduzmu savjest, oduzeli su vam sve.“ Upravo zato Stepinac je bio i ostao trn u oku svakom režimu koji se bojao istine. Nisu ga mogli slomiti jer je znao da istina ne ovisi o sili, nego o hrabrosti.
Za hrvatski narod Stepinac je uzor vjere, postojanosti i nacionalnog dostojanstva. U vremenima kada se pokušava relativizirati zlo, izjednačiti žrtvu i zločinca, prešutjeti povijesna istina – Stepinac nas uči da nema mira bez istine, niti slobode bez žrtve!
Danas, kada se ponovno pokušavaju prekrajati povijest i karakter hrvatskog naroda, Stepinčeva žrtva obvezuje.
Obvezuje nas da ne šutimo, da ne zaboravimo i da nikada ne pristanemo na nepravdu, ma kako ona bila umotana u velike riječi.
Blaženi Alojzije Stepinac nije poražen. On je pobijedio – jer narod koji ima takvog uzora ne može biti slomljen.
Stepinac – savjest koja i danas svijetli.
Hvala ti za tu neprocjenjivu žrtvu – počivaj u miru Božjemdragi Naš Alojzije!
