Redatelj i scenarist dokumentarnog filma Zidine prof. dr. sc. Ivo Čolak u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne rekao je kako preživjele logoraše i obitelji stradalih boli što trideset godina nakon rata gotovo ništa od tih zločina nije procesuirano. „U filmu se može vidjeti gorčina koju osjećaju zbog toga“, naglasio je Čolak.
„Film je nastao na poziv tadašnjeg predsjednika Hrvatske udruge logoraša Domovinskoga rata u BiH pokojnog Anđelka Kvesića. Znate kako je to kada se rade ‘naručeni’ filmovi, svi gledaju koliko je nekoga u filmu. Mi smo radili film za druge, a ne za nas. Film koji će se moći prikazivati na festivalima, koji će se moći pogledati i u inozemstvu. Ranije snimljeni filmovi su uglavnom bili režimski, u službi tadašnje dnevne politike“, kazao je Čolak.
Pojasnio je kako nije htio raditi film zato što ga je radila jedna ili druga strana. „Nismo radili film za logoraše, nismo radili film za Hrvate u BiH, nego film koji će izazvati emociju kod šireg broja ljudi. Iznosimo činjenice, argumente, izjave i ne bavimo se komentiranjem toga. Nismo ulazili u sferu patetike, ali ni statistike“, naveo je Čolak i dodao kako su oni koji su pogledali film to i primijetili.
Istaknuo je da ni jedan film ne bi trebao imati političke konotacije, ali tko pogleda izjave preživjelih u logorima bit će mu jasno tko je upravljao mudžahedinskim postrojbama. „Film s ovom temom ne može biti apolitičan. Prikazali smo što je ta strana preživjela i propatila, s čime se susretala kroz Domovinski rat, a što nažalost do sada nije bilo prikazano. U filmu smo prezentirali određene dokumente i video-materijale da je politika stajala iza tih zvjerstava i da se oni nisu dogodili tek tako“, poručio je Čolak.
U filmu se u dva navrata spominje izraz genocid. Na pitanje je li to slučajno s obzirom na obrasce obrednog ubijanja civila Hrvata-rimokatolika, njihovo masovno zatvaranje u konc-logore, dovođenje u životne uvjete u kojima nije moguće preživjeti, zastrašivanje i zatiranje svakog traga njihovog postojanja, Čolak je kazao „da u filmu ništa nije slučajno pa ni spominjanje genocida.“
Naveo je da uz njega režiju potpisuje snimatelj filma Marko Mikulić te da je na filmu radila velika tehnička ekipa. Glazbu je uradio Gordan Prskalo, a montažu Ilija Kordić. Zahvalio se protagonistima u filmu, Hrvatskoj udruzi logoraša Domovinskog rata u BiH, Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni, Hrvatskom narodnom saboru, prijateljima sa Sveučilišta u Mostaru, produkcijskoj kući Kadar, širokobriješkoj udruzi RIS, Fondaciji za kinematografiji Sarajevo kao i drugim institucijama.
U videu emisije Kompas RTV-a Herceg-Bosne osim razgovora pogledajte i svjedočenja preživjelih logoraša iz logora u Vitezu, Bugojnu, Manjači, Varešu…